U srijedu, 21.12.2022. godine u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” Varaždin održan je treći sastanak čitateljskog kluba “Čitanje je baš fora”, a sudjelovalo je desetak učenika i učenica varaždinskih osnovnih i srednjih škola.

Na radionici su se čitale priče iz nove zbirke priča Mladena Kopjara “Petrin PIN”. Poseban naglasak stavljen je na priču “Internetski kralj” i utjecaj društvenih mreža na život mladih. Radionicu je vodila knjižničarka Zrinka Lončar.

Na kraju zanimljivog druženja sudionicima su podijeljeni prigodni pokloni.

Pozivamo učenike završnih razreda osnovne škole i učenike srednje škole da nam se pridruže na 3. radionici čitateljskog kluba Knjižničarskog društva Varaždinske županije Čitanje je baš fora. Radionica će se održati u srijedu, 21. prosinca 2022. u 18 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” Varaždin (Franjevački trg 4). Radionica će biti temeljena na novoj knjizi Mladena Kopjara – Petrin PIN, a bavit će se temama vršnjačkih odnosa i utjecaja modernih tehnologija.

Poštovane kolegice, kolege, suradnici i prijatelji Knjižničarskog društva Varaždinske županije,

pred vama je 8. broj našeg Konteksta, nešto ranije nego sto ste navikli prethodnih godina, ali htjeli smo završiti ciklus s ovim Uredništvom i sa mnom kao gl. urednicom Konteksta. Uvijek može bolje, ali 7 ljudi (Zrinka, Tina, Janja, Draženka, Ladislav i Leira i moja malenkost) se ovih nekoliko godina iznimno trudilo i radilo kako bi finalni rezultat bio sto bolji, ljepši i kvalitetniji. U ime Uredništva zahvaljujem se svima vama na suradnji, idejama, kritikama i pohvalama. I, naravno, pozivam vas da i dalje pišete, slikate i istražujete, i na kraju, svoje uratke pošaljete u Kontekst. Bit ćemo bolje informirani, povezaniji i kreativniji. A i veseliji! Hvala!

Andreja Toljan

Kontekst je dostupan na poveznici: KONTEKST 8

MIROSLAV CMUK (Varaždin, 1983. – 2022.), profesor hrvatskog jezika i književnosti, diplomirani knjižničar, stručni suradnik knjižničar, književni kritičar i književnik.

Kolumne, eseje, osvrte i stručne tekstove objavljivao u više časopisa (Hrvatski filmski ljetopis, Kolo, Kvadrat, Tema, Zarez…) i na portalima (Magazin Gradske knjižnice Rijeka; www.stripovi.com…). Objavio je esejističke knjige Stripizam, Zvučna čitanka, Lektirizam, roman Zagorland te cijeli niz slikovnica – Knjiški vampir, Ljubav na drugi pogled, Strašni Piki i strašljivi Riki, Zimogrozni zrikavac Zrinko, Oton smoton, Nasmijani san, Stric koji nikada nije mahao, Zmaj u krošnji jabuke.

Miro je živio u Maruševcu. Kad zamislite život u osamdesetim godinama i djetinjstvo na seoskom imanju pomislili biste da je dane provodio u igranju nogometa i istraživanju šuma i polja. Nažalost, kao dječak Miro je prebolio tešku bolest koja je njegovo djetinjstvo odvela s livada u bolnice. Nepokolebljiv kakav je bio, Miro je ipak imao djetinjstvo puno pustolovina i doživljaja. Pronašao ih je u stripovima koji su postali njegov svijet igre i mašte. S istinskom erudicijom skupljao je njemu drage naslove tada vjerojatno i ne sluteći da će strip i književnost postati mjesto gdje će duh nadoknaditi ono što mu je tijelo uskratilo.

Nakon studija kratko radi kao učitelj hrvatskog jezika a zatim se zapošljava kao knjižničar, najprije u Osnovnoj školi Novi Marof, a zatim na 6. osnovnoj školi Varaždin.

Ono oko čega će se svi koji su ga poznali složiti je njegov naklonjen odnos prema učenicima koje je rado upućivao kako da prošire svoje vidike van obavezne i uobičajene lektire. S radošću je oformio zbirku stripova u knjižnici u koju je pomno izabrao ono što je djeci vrijedno za pročitati. Tada je i krenulo dublje i ozbiljnije bavljenje stripom kao formom, koje je kasnije preraslo u književnu kritiku i kritiku glazbe.

2017. izlazi Stripizam, njegov literarni prvijenac, nastao kao produkt pisanja nebrojenih eseja za književne časopise. Samo godinu nakon objavljuje i Zvučnu čitanku, esejistiku o dodirima stripova i glazbe. Pri svakom susretu koji smo u to doba imali Miro je uvijek bio pun ideja, stalno ih je vrtio u glavi i vidjelo se da već smišlja o čemu će dalje pisati. Tako nastaje i Lektirizam, serija eseja o knjigama za lektiru i općenito o odnosu djece prema knjigama, ali i šire o ulozi literature u suvremenom, otuđenom svijetu.

Sa svakim svojim djelom Miro je nama otkrivao nešto o svijetu literature, ali i nešto o svojem životu. Zato, ako pogledate naslovnicu njegova djela Zagorland koje je prožeto autobiografskim elementima, postat će vam jasno kako su njegova djela i nastala. Na naslovnici je dječak s nezaobilaznim flasterom na koljenu kojeg smo, čini se, svi često nosili kao posljedicu dječjih aktivnosti koje su onda podrazumijevale penjanje na drveće, vratolomije biciklima i slične stvari od kojih bi mame današnje djece dobile napadaj panike. I na takvim aktivnostima rađao se duh pustolovina, u skrivačima u predvečerje, krađama trešanja, igrama lopova i žandara ili jednostavno maratonskog nogometa. A zatim kad se umoriš, a to je onaj slatki umor od kojeg si drugi dan još jači i veći, tu su pustolovine Zagora, Bleka Stene, Mister Noa, Kapetana Mikija,… A kad zaspiš, kao što spava dječak na omotu, sanjaš da si ti spasio kolibu od Indijanaca, pronašao blago ili otkrio nova prostranstva. U tom jednostavnom, a opet toliko čudesnom modelu nastala je literarna produkcija Miroslava Cmuka koja od ovog romana kreće od esejistike u beletristiku. I okreće s pomalo neočekivanoj formi – slikovnicama za djecu.

Kao i dječak na naslovnoj strani Zagorlanda, Miroslav je ovdje uronio u ono najbolje, samu nepatvorenu maštu, ne bi li iz nje u kratkoj formi iznio ono najljepše, poruku iz koje će djeca naučiti da će već steći prijatelje, da je ok ako su ponekad nespretni, smušeni i zaljubljeni, da ih majka voli najviše na svijetu i da se svi nečeg boje. Mislim da je Miro ovdje pronašao jedan kanal koji ide od autora do djeteta s ciljem da toj djeci kroz priču uljepša svijet u kojem žive i da uputi poruku koja je dolazila direktno iz njegova srca.

Zato i njegov odlazak toliko boli. Miro nije bio dečko koji će održavati predstavljanja knjiga, nastupati pred publikom i javno se reklamirati ili boriti za neke titule. Ono najbolje davao je kroz svoje knjige i odnos premda ljudima s kojima je radio i surađivao. Taj topli i neposredni odnos, bez pretvaranja u kojem je djecu smatrao sebi ravnopravnima, a prijateljevao duboko i od srca, ono je što je teško pustiti. Ostat će s nama u svojim pričama koje je pisao i kad se bolest vratila. Umjesto očaja u njih je stavio ljubav. Takav je bio Miroslav. Hvala mu na tome.

Berislav Njegovec

Ivana Štimec-Sajko (1975. – 2022.) 

S velikim žaljenjem i neizmjernom tugom objavljujemo da je naša draga kolegica, stručna suradnica savjetnica, članica Hrvatskog knjižničarskog društva, Knjižničarskog društva Varaždinske županije, Hrvatske udruge školskih knjižničara i Hrvatske mreže školskih knjižničara, školska knjižničarka Ivana Štimec-Sajko, preminula nakon dulje i teške bolesti u utorak, 17. 5. 2022. u Varaždinu.

Ivana Štimec-Sajko rođena je 31. 5. 1975 godine. u Čakovcu. Diplomirani učitelj razredne nastave postaje diplomiravši na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, 29. 6. 1998. godine. Zvanje diplomiranog bibliotekara, stječe na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine. U školskim knjižnicama radila je od 2000. godine, a njezino je posljednje radno mjesto, od 2006. godine, bilo u Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi Varaždin, gdje njezina knjižnica postaje pravo srce škole, kako za učenike, tako i za zaposlenike i ostale školske knjižničare Varaždinske županije.

U školskom knjižničarstvu ostavila je neizbrisiv trag, prihvativši mnoge poslovne izazove. Bila je voditeljica ŽSV-a srednjoškolskih knjižnica Varaždinske županije od 2008. do 2014. Rado je dijelila svoja knjižničarska iskustva kao predavačica na Županijskim stručnim vijećima, međužupanijskim i državnim skupovima. Od 28. 6. 2013. godine svojim je radom stekla zvanje stručni suradnik mentor, a 27. 6. 2018. godine postaje stručni suradnik savjetnik.

Ivana je bila iznimno angažirana članica Hrvatske mreže školskih knjižničara te Mrežinog Upravnog odbora, izvrsna voditeljica projekata. Prepoznata je kao sjajna kolegica i suradnica, prije svega srdačna, uvijek nasmijana, vedra, uporna i iskrena, nepresušnog humora i optimizma, energičnosti i pozitivnih misli.

Vodila je projekt Čitanjem do zvijezda/Mreža čitanja od 2013. do 2021. te redovito sudjelovala u projektima HMŠK-a, Tulumu s(l)ova i Daj šapi glas! na iznimno kreativan i poticajan način.

Svim kolegama Knjižničarskog društva Varaždinske županije bila je čast surađivati s Ivanom. Bila je uvijek spremna pomoći u organizaciji događanja, skupova, edukacija, posebno u radu s djecom i mladima. Vodeći učenike u Gradsku knjižnicu, aktivno je sudjelovala u razgledavanju i kreiranju usluga i programa, neprestano pronalazeći načine da ih potakne na razvijanje kulture čitanja i informacijske pismenosti. Kako bi doprinijela što boljem poznavanju i vidljivosti školskih knjižničara aktivno se uključila u rad Društva, napisavši za e-časopis „Kontekst“ nekoliko članaka. Radovi su joj objavljeni u HKD novostima i Zborniku XXX. Proljetne škole školskih knjižničara.

Ivana je svojom aktivnošću obilježila mnoge naše živote. Predano i sa srcem radila je svoj posao. Kao član Hrvatske udruge školskih knjižničara, od 2009. redovito je sudjelovala na skupštinama te na stručnim skupovima HUŠK-ovih podružnica Međimurske i Varaždinske županije U dobrome društvu, gdje je vodila radionice timskih igara. Od početka zajedničkog projekta HUŠK-a i HMŠK-a, Tuluma s(l)ova, njezina knjižnica i učenici bili su redoviti sudionici. Na e-savjetovanjima je zagovarala školsko knjižničarstvo svojim stručnim komentarima, uključujući se u argumentirano u rasprave vezane uz donošenje zakonskih akata u domeni knjižničarstva te odgoja i obrazovanja.

Njeni učenici nosit će je posebno u srcu jer je svakom od njih pristupala na sebi svojstven način, nudeći im razumijevanje, pažnju i ljubav u turbulentnom vremenu njihovog sazrijevanja i odrastanja. Pažljivim odabirom literature za obavezno, stručno i slobodno čitanje, mudro im je približila lijepu književnost i stručnu literaturu.

Njezin odnos sa školskim i knjižničarskim kolegama posebna je priča. Uvijek je našla vremena za suradnju, dobar savjet i pohvalu. Obožavala je čitati, svugdje je sa sobom nosila knjigu. Ivana je uvijek bila vrelo optimizma i pozitivne energije i teško je povjerovati da njezin zvonki smijeh više neće odjekivati našim knjižnicama i knjižničarskim susretima. Pamtit ćemo njezinu toplinu i optimizam, a ona neka mirno jedri nebeskim morima i prostranstvima.

Naša draga kolegica Ivana Štimec-Sajko napustila nas je nakon borbe koja je bila teška, ali u kojoj je uspijevala ostati pozitivnom i hrabrom djelujući u svim trenucima snažnije od svih nas.

Svojim radom, ostavila je svijetli trag u školskom knjižničarstvu i našim srcima. Ostaju nam lijepe uspomene na zajedničke aktivnosti u kojima smo se osjećali ispunjenima, zahvaljujući toploj i pozitivnoj energiji koju je prosipala na nas. Nadamo se da će to biti dovoljno, kako bi ispunili ogromnu prazninu koju je ostavila. Hvala joj na dobroti i ljubavi koju nam je podijelila te na strasnom primjeru kako živjeti svaki tren života, kako raditi posao školske knjižničarke sa zadovoljstvom.

Posljednji ispraćaj održat će 19. svibnja 2022. u 13.15 sati na gradskom groblju u Varaždinu.

U srijedu, 27.4.2022. u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” Varaždin s početkom u 18 sati održana je druga radionica Čitateljskog kluba Čitanje je baš fora. Tema ove radionice bila je “Međugeneracijska suradnja”, a vodila ju je prof. Tatjana Ruža.

Radionica je okupila dvadesetak sudionika, a poseban naglasak rasprave stavljen je na djela koja motiviraju (ili demotiviraju) za čitanje.

U srijedu, 27.4.2022. u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” Varaždin podijeljene su nagrade i priznanja sudionicima fotografskog natječaja “Sjedim, čitam, slikam”. Na natječaj je pristiglo ukupno 36 radova koji su udovoljavali uvjetima natječaja.

Autorice najuspješnijih radova: Anja Dolovski (Druga gimnazija Varaždin), Elena Vrbanec (Gospodarska škola Varaždin) i Elizaveta Donskikh (Prva gimnazija Varaždin) nagrađene su godišnjom članarinom u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” Varaždin i vrijednim poklon paketima. Osim zajedničkog druženja i dodjele nagrada, sudionici su pogledali dokumentarni film o fotografiji, a povela si rasprava o medijskoj pismenosti.

U srijedu, 27. travnja u 14 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” Varaždin bit će organizirana dodjela nagrada sudionicima fotografskog natječaja Sjedim, čitam, slikam.

Isti dan, u 18 sati održat će se druga radionica Čitateljskog kluba Čitanje je baš fora pod vodstvom Tatjane Ruže. Radionica je namijenjena učenicima srednjih škola, ali i odraslima, a tema je “Međugeneracijska suradnja”.

Veselimo se Vašem dolasku!