Dražen Sokolić (12.12.1961., Trogir – 12.12. 2019., Varaždin)
Na svoj 58. rođendan napustio nas je naš kolega, knjižničar Dražen Sokolić, od milja zvani Dragec.
Već u gimnazijskim danima, kao član Novinarske i Filozofske grupe Dragec je pokazivao znakove nadarenosti za pisanu riječ, argumentiranost i objektivnost izlaganja. O društvenoj angažiranosti i željom za pozitivnim promjenama u sredini u kojoj živi i školuje se, govori nam njegov angažman u slavnom gimnazijskom klubu V3.
Tijekom studija kroatistike započinje svoj knjižničarski put u Knjižnicama grada Zagreba a nastavlja ga postavši 1995. djelatnik Gradske knjižnice i čitaonice “Metel Ožegović” Varaždin.
Osobine koje su krasile Drageca u njegovom radu bile su prije svega točnost, preciznost, marljivost i principijelnost.
Dragec nikad nije iznevjerio ili zaboravio neki dogovor, sastanak ili neispunio dato obećanje.
Nekoliko godina nakon otvorenja našeg Ogranka na Banfici odlazi raditi na istočnu stranu našeg Grada. Uz redovan posao, počinje pisati crtice o zavičajnim autorima i događajima, koje zatim objavljuje na mrežnim stranicama naše Knjižnice. Nepoznate crtice o (ne)dovoljno poznatim zavičajcima ostale su nam u spomen kao Dragecova ostavština. Dugi niz godina, na putu od “Đureka” prema Banfici, pratio ga je njegov ljubimac, udomljeni pas Milo. Zasigurno se sjećate crnog, umiljatog psa kako strpljivo čeka Drageca da završi svoju smjenu i zajedno pođu natrag kući. U povratku bi Dragec stao u našoj “centrali”, popričao s nama i dogovorio poneku kavu ili piće poslije posla.
Kao aktivan čan Knjižničarskog društva Varaždinske županije, autor je nekoliko tekstova za časopis Društva. Tako piše o izletu po Istarskoj županiji u članku “Istrositnice”, izvješćuje o izložbama i događajima u Ogranku kroz članke “Braneći Boba”, “Noć knjige u Ogranku Banfica”, i “Izložbe u Ogranku Banfica”.
Volio je naš Dragec dobru glazbu, glazbu koja nosi sa sobom neku poruku i izražava bunt, pa je tako obožavao glazbu i stihove Boba Dylana, kojeg je i slušao uživo na nekoliko koncerata.
Nedostajat će nam naš Dragec, nema više kucanja po prozoru uveče, kako bi nam donio blagajnu i pokupio knjige kojima bi već slijedeće jutro obradovao naše korisnike na Banfici. Nema više dobrih priča a ni probranih anegdota.
Opraštamo se od tebe Dragec…
“I try my best to be just like I am, but everybody wants you to be just like them. They sing while you slave and I just get bored.”
Bob Dylan, Maggie’s Farm
