U tišini svoga doma, jučer 28. veljače, u 102. godini, napustila nas je naša draga knjižničarka, gospođa Vjera Ostoić.
Iako je provela dugi niz godina u mirovini, uvijek je s veseljem, iznimnom pažnjom i zanimanjem pratila sve što se događa u našoj Knjižnici. Prirasla joj je srcu, kao i mi knjižničari, oni nešto stariji koje je dobro poznavala, a i mi mlađi, koji nismo ni ugledali svijet dok je ona već predano radila.
Često je s nama dijelila svoja sjećanja o prvim danima u Knjižnici, poslovima koje je u počeku radila, vježbanju rukopisa, pisanju listića, susretima s književnicima, izgledu Knjižnice i iskustvu s korisnicima. S poštovanjem i pažnjom sjećala se svojih kolegica i kolega, ravnateljice gospođe Vande, Barbare Šulte, Ivana Brleka, Danice Kutnjak, Zorice Novak, Kaniški Franje i Sabolić Božice, s kojima je provela, kako je često isticala, jedno od najljepših razdoblja u svome životu. Iako se u poodmaklim godinama teško kretala, uvijek bi nas osobno dočekala, nudeći kavom i kolačima, samo da nas što dulje zadrži u svojoj blizini.
Nesebično je dijelila misli i mudrosti na koje bi naišla čitajući mnoštvo tekstova i priča. Vlastoručno bi prepisala stihove, brižno ih omotala i pripremila kao dar, moleći da ih pročitamo na Badnjak, zajedno sa svojom obitelji. No, najviše je voljela kad bi se sastali u našoj Knjižnici, kako bi se osobno mogla zahvaliti na ukazanoj pažnji i pozivu.
Za svu pažnju, sjećanja i susrete, moći ćemo se zahvaliti gospođi Vjeri na njezinom posljednjem ispraćaju, u subotu, 02. 03. 2024. u 11 sati, na varaždinskom groblju.
Oduvijek sam volio mjesečinu
u njoj sve stvari se čine kao da jesu
i kao da nisu.
I sebi sam tako izgledam
da jesam, i kao da nisam.
I kad mislim da jesam
skoro želim da nisam.
Jer ja koji jesam,
više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem
kao da jesam, a On će mi reći da nisam.
A tad bolje bi bilo da nije me bilo.
I kad mislim da nisam
bude mi žao
jer želim da jesam.
O kako je dobro biti
to možda i ne znam pravo
već samo slutim
kako je dobro biti.
Jer ono malo što jesam dok nisam,
kako je lijepo biti.
O, Ti koji jesi i nikada nisi
O daj mi biti, biti mi daj.
Da jesam i samo jesam vječno
i zauvijek, jesam u tebi
O, Ti koji jesi, biti mi daj.
fra Bonaventura Duda