Osvrt na održano Prvenstvo Hrvatske (Sv. Martin, 3.03.2017.-5.03.2017.)

Održano je još jedno Prvenstvo Hrvatske za seniore i seniorke. Kroz sljedećih nekoliko redaka, pokušat ćemo po prvi puta dati pisanu analizu sa stajališta igrača, odnosno sudionika spomenutog natjecanja. Naime, kao što je već poznato, odbijen je zahtjev igrača da sudjeluju u radu Hrvatskog stolnoteniskog saveza kroz njegove institucije (Skupština), pa nam preostaje da na ovakav način iznesemo stav o natjecanjima i događajima u našem sportu.

Za početak, čestitke prvacima Hrvatske u 2017. godini – Mireli Đurak u kategoriji seniorki, Frani Tomislavu Kojiću koji je titulu uspio obraniti, Ivani Malobabić i Idi Jazbec u kategoriji ženskih, te Roku Tošiću i Tomislavu Japecu u kategoriji muških parova. Svatko tko je imao priliku nastupiti ili gledati ovogodišnje prvenstvo Hrvatske, može zaključiti da je nastupio vrlo kvalitetan kadar hrvatskih igračica i igrača i moglo se vidjeti vrlo zanimljivih i zahtjevnih mečeva. Kod stolnotenisača je šteta što ovoga puta nije nastupio naš najbolji igrač Andrej Gaćina, te eventualno Ivan Juzbašić i Borna Kovač, koji bi svakako svojom igračkom kvalitetom pridonijeli snazi samog natjecanja i učinili ga još neizvjesnijim.

Što se tiče organizacije, treba pohvaliti STK Starr koji je u suradnji s LifeClass termama Sv. Martin osigurao odlične uvjete za igru i smještaj natjecateljima, trenerima i drugim stolnoteniskim djelatnicima. Sve je organizirano u krugu termi, a u suradnji sa sponzorima, osigurane su konačno i opipljivije nagrade. Mnogi zamjeraju natjecateljima kako traže visoke novčane nagrade (ni ovdje ih nije bilo), ali treba naglasiti da je vrijednost nagrada mnogostruko veća u odnosu na pehare koje su natjecatelji dobivali proteklih dvadeset godina. Vjerujemo da je to važno iz razloga što bi i Savez konačno trebao prepoznati značaj Prvenstva Hrvatske kao glavnog natjecanja u Hrvatskoj, te sukladno tome uložiti napore i sredstva da se prikladno nagradi osvajače medalja na takvom natjecanju. Ovako je sve ostavljeno na teret organizatora i njegovoj sposobnosti da osigura najbolje uvjete za igru i nagrade koje bi dodatno motivirale one najbolje na sudjelovanje.

Nadalje, natjecanje je održano na podlozi taraflex, što bi po mišljenju natjecatelja trebao postati standard ispod kojeg se Prvenstvo Hrvatske ne bi trebalo održavati. Zamjerke i ove godine idu na raspored igranja, koji od natjecatelja traži boravak u dvorani četiri do pet sati ne računajući odigrane mečeve u kvalifikacijama. Naime, smatramo da je po uzoru na međunarodna natjecanja, došlo vrijeme da se sastavi i napiše satnica prema kojoj bi se vidjelo tko, kada i na kojem stolu igra. Za vjerovati je da će se tako nešto početi prakticirati i u Hrvatskoj jer ne zahtijeva velike napore. Ovdje bi valjalo spomenuti sustav ždrijebanja za parove. On se vršio po pojedinačnim rezultatima igrača, pa je tako u muškim parovima bilo moguće da od objektivno tri najjača para na natjecanju, samo jedan dođe do polufinala (ovdje ide dobronamjerna ispravka stranici HSTS-a jer je par Pucar-Simović u prvom kolu izbacio Ređepa-Zubčića, a ne Tošić-Japec). Istovremeno je dosta zanimljiva činjenica da se u pojedinačnim kvalifikacijama nisu našla dva “jaka” natjecatelja, iako ih je dosta bilo nerangiranih. S obzirom na tu činjenicu, valja istaknuti da kod natjecatelja već izaziva nevjericu to što oni najbolji moraju igrati kvalifikacije. Naime, smatramo da je najboljih osam natjecatelja bez razloga primorano igrati mečeve koji ne pridonose niti njima, a dobrim dijelom ni njihovim protivnicima u skupini. Osim toga, traži od njih dodatan dan koji moraju provesti u dvorani, uglavnom sjedeći i čekajući (ovoga puta to su bili seniori koji su počeli u petak poslije podne, ali svake godine se slične stvari ponavljaju).

Na kraju, kada se uzme u obzir protekla tri dana, zaključak je da je Prvenstvo Hrvatske ovoga puta svakako opravdalo titulu najvažnijeg i najboljeg natjecanja i u igračkom i organizacijskom dijelu. Ipak, ostaje činjenica da bi vrlo malim ulaganjima i promjenama ono postiglo još veći značaj, kako među natjecateljima, tako i među onima koji od stolnotenisača i stolnog tenisa žive.

  • Slika preuzeta s HSTS-a