![\"\"](\"http:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-content\/uploads\/sites\/598\/2020\/06\/meme.jpg\")
<\/p>\n
Humor (lat. humor<\/em>: vlaga, sok) u etimolo\u0161kom smislu povezujemo uz biolo\u0161ke karakteristike \u010dovjeka: uz njegove \u201e\u017eivotne sokove\u201c koji se nalaze u organizmu, a koji utje\u010du na na\u0161a fizi\u010dka i psihi\u010dka svojstva, te samim time i na na\u0161e raspolo\u017eenje i \u0107ud. Dakle, humor prvo ozna\u010dava raspolo\u017eenje, a tek kasnije po\u010dinje ozna\u010davati vedro i veselo raspolo\u017eenje, dok danas naj\u010de\u0161\u0107e humorom ozna\u010davamo smisao za komi\u010dno.[iii]<\/a> No da bismo uop\u0107e prepoznali humoristi\u010dnu komunikacijsku intenciju, potrebno je poznavanje sociokulturnog konteksta, budu\u0107i da je ono klju\u010dno za razumijevanje kulturnih kodova (posebno jezika ali i razli\u010ditih kulturnih praksi, rituala\u2026), funkcioniranja dru\u0161tvenih institucija, politi\u010dkih prilika\u2026 Time se stvaraju pretpostavke za prepoznavanje i razumijevanje humoristi\u010dnih elemenata u komunikaciji[iv]<\/a>. Dakako, njihovo prepoznavanje i razumijevanje jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da \u0107e rezultirati dobrim raspolo\u017eenjem ili smijehom, ali je ono svakako prvi korak prema tome.<\/p>\n Da bismo u kontekstu izolacije, primjerice, razumjeli \u0161ale:<\/p>\n Kako se zove Hrvat koji se deblja kod ku\u0107e? Domagoj<\/em>;<\/p>\n Ovo je sve krenilo nizbordo od kad je Josipa himnu otpivala;<\/em><\/p>\n i<\/p>\n Jeste \u010duli da \u0107e Vili Bero\u0161 napuniti Arenu?!,<\/em><\/p>\n potrebno je poznavanje hrvatskog jezika, povijesti, na\u010dina imenovanja, politi\u010dkih prilika, umjetni\u010dke scene, specifi\u010dnih gra\u0111evina na odre\u0111enom podru\u010dju, (pre)namjene objekta i tako dalje. No, ho\u0107e li to prepoznavanje humora izazvati smijeh, drugo je, kompleksno pitanje.<\/p>\n Humor i smijeh su donekle odvojeni fenomeni, budu\u0107i da smijeh ovisi o na\u010dinu na koji netko ocjenjuje humoristi\u010dnu komunikaciju[v]<\/a>. Smijeh je mjera uspje\u0161nosti humora, no njega mo\u017ee izazvati i neugoda, strah, krivnja, \u0161kakljanje ili drugo.[vi]<\/a>\u00a0 Klasi\u010dni sociolog Herbert Spencer u eseju O psihologiji smijeha<\/em> (1860)[vii]<\/a> isti\u010de da je smijanje osloba\u0111anje zatomljene nervozne energije, neobi\u010dna tjelesna aktivnost i tip uzbu\u0111enja koje ima pozitivne u\u010dinke na \u010dovjekovo zdravlje: djeluje, primjerice, blagonaklono na probavu. Imaju\u0107i u vidu veliki broj humoristi\u010dnih poruka (\u0161ala) koje su kolale dru\u0161tvenim mre\u017eama, ovaj davni uvid baca interpretativno svjetlo i na zanimljivi fenomen koji se kristalizirao u danima izolacije: jagmu za toalet papirom (kako je ina\u010de objasniti?!).<\/p>\n Dakle, odnos humora i smijeha kompleksniji je no \u0161to je dao naslutiti ministar Bo\u017einovi\u0107, kada je uo\u010di 1. travnja \u2013 dana poznatog po zbijanju \u0161ala \u2013 izjavio: Pozivam sve da humor sutra ostane samo smije\u0161an<\/em>, aludiraju\u0107i na potencijalnu \u0161tetnost prvoaprilskih \u0161ala koje uklju\u010duju podvale i smicalice, koje bi, u novonastalom kontekstu, mogle biti \u0161tetne. Ipak, izjava implicitno upu\u0107uje na to da je humor vi\u0161e nego smisao za komi\u010dno ili ne\u0161to \u0161to izaziva smijeh. On nije samo, zdravorazumski poimano, sredstvo opu\u0161tanja i osloba\u0111anja (za \u0161to je nekima dovoljna i rakija), ve\u0107 mnogo vi\u0161e od toga: humor, kao oblik komunikacije, ima vi\u0161estruke dru\u0161tvene funkcije koje se kontekstualno mijenjaju.<\/p>\n Budu\u0107i da humor, kao oblik komunikacije, izra\u017eava neku dru\u0161tvenu situaciju i da je utkan u dru\u0161tvene odnose, on ujedno odra\u017eava dru\u0161tvene relacije i odnose dominacije\/subordinacije. Njime se odr\u017eavaju i perpetuiraju stereotipi i hijerarhije na svim razinama, stoga mo\u017ee biti mehanizam marginaliziranja i isklju\u010divanja. No, s druge strane bitan je kao vezivno tkivo unutar<\/em> dru\u0161tvenih grupa te figurira kao mehanizam potvr\u0111ivanja pripadnosti, dakle uklju\u010divanja. Tako humor slu\u017ei i za odr\u017eavanje relacija s obzirom na pozicije mo\u0107i dru\u0161tvenih aktera. Procesi uklju\u010divanja i potvr\u0111ivanja pripadnosti, uvijek impliciraju i procese isklju\u010divanja onih koji ne pripadaju, i to negativnom evaluacijom humoristi\u010dne intencije koja se, primjerice, ocjenjuje kao neukusna, nerafinirana, neuspje\u0161na. Time se na simboli\u010dkoj razini stvaraju distinkcije izme\u0111u razli\u010ditih dru\u0161tvenih skupina. U ovom kontekstu, neizostavno ime u sociolo\u0161koj teoriji je Pierre Bourdieu[viii]<\/a>, koji problematizira povezanost dru\u0161tvene klase i ukusa. Njime se stvaraju dru\u0161tvene i simboli\u010dke barijere kojima privilegirana klasa odr\u017eava i legitimira vlastitu poziciju. Iako Bourdieu \u0161ire zahva\u0107a kulturnu potro\u0161nju i pitanje ukusa, mo\u017eemo re\u0107i da i humor, kao specifi\u010dan oblik komunikacije, doprinosi proizvodnji distinkcije \u2013 klasifikaciji ljudi prema odre\u0111enim kulturnim kompetencijama.[ix]<\/a><\/p>\n Primjerice, mem sa Slavojem \u017di\u017eekom (iako ima status globalno prepoznatljive slavne osobe) koji upu\u0107uje na kontradiktornost higijenskih uputa u vrijeme pandemije, u odnosu na njegovu osebujnu neverbalnu komunikaciju, nije ni poznat ni dostupan svima.<\/p>\n Povezano s prethodnim, humorom, kao oblikom komunikacije, testiramo i pomi\u010demo granice dru\u0161tvenih normi i vrijednosti, jer je ono \u0161to smijemo izre\u0107i kroz humor, uvijek ekstenzivno u odnosu na ozbiljan diskurs (\u201eMa, samo se \u0161alim!\u201c)[x]<\/a>. Te su granice, naravno, podlo\u017ene historijskim promjenama, ali su one uvijek prisutne. Prije nekoliko desetlje\u0107a bila bi sasvim prihvatljiva \u0161ala koja prikazuje sliku trojce Roma uz tekst:<\/p>\n Do kada \u0107emo prati ruke<\/em>,\u00a0zna li se \u0161ta<\/em>?<\/p>\n Danas se, kod jednog segmenta populacije, takav humor smatra\u00a0 diskriminatornim, uvredljivim, neukusnim i politi\u010dki nekorektnim.<\/p>\n \u0160ale proizlaze iz ideje o dru\u0161tvenoj zbilji. One izra\u017eavaju neku dru\u0161tvenu situaciju, prirodu okoli\u0161a u kojemu nastaju[xi]<\/a>. Samim time, njihovom analizom mo\u017eemo ne\u0161to zaklju\u010diti o toj zbilji, o odre\u0111enoj dru\u0161tvenoj situaciji. Zahtjevi poput #ostanidoma, perite ruke, zadr\u017eite prostornu distancu,<\/em> impliciraju izbjegavanje drugih ljudi, \u0161to je, u su\u0161tini, atipi\u010dno pona\u0161anje. Navodi na ne\u0161to \u0161to je ve\u0107ini kontraintuitivno: izbjegavanje uobi\u010dajenih dru\u0161tvenih interakcija i dru\u0161tvenih relacija. U takvoj, potpuno nepoznatoj i nesigurnoj dru\u0161tvenoj stvarnosti, humor je poslu\u017eio kao mehanizam za uspostavu odnosa, za identifikaciju elemenata zajedni\u0161tva u novonastaloj stvarnosti. U tom su smislu humoristi\u010dne poruke ja\u010dale dru\u0161tvenu koheziju.<\/p>\n U vrijeme izolacije, \u010desto su kru\u017eile \u0161ale koje su prepoznatljive (ako ve\u0107 ne i smije\u0161ne) velikom broju ljudi, bez obzira na strukturne pozicije, klasnu, etni\u010dku, religijsku, profesionalnu, rodnu, seksualnu, nacionalnu ili regionalnu pripadnost, jer su uvjeti bivanja postali sli\u010dniji nego ina\u010de. Budu\u0107i da se ova pandemijska kriza prvenstveno manifestirala na biolo\u0161koj razini, na razini tjelesnosti, uz suspenziju niza kulturnih i dru\u0161tvenih praksi, vjerojatno nije slu\u010dajno \u0161to su mahom kolale \u0161ale koje se tematski bave upravo egzistencijalnim potrebama poput hrane (Panda u proseku jede dnevno 12h. \u010covek u karantinu jede kao panda. Zato se zove pandemija); <\/em>pi\u0107a, posebno alkoholnih, koja su, u danim okolnostima, zadobila status egzistencijalne potrebe (A: Nazvao sam samo da ti ka\u017eem da te volim. B:Gospodine, ovo je kafana. A: Znam<\/em>.); <\/em>higijenskih potrep\u0161tina (bezbroj \u0161ala koje uklju\u010duju famozni toaletni papir), te protoka vremena\/biolo\u0161kog starenja (#ostaridoma<\/em>).<\/p>\n Kru\u017eile su i brojne \u0161ale koje su se tematski odnosile na fizi\u010dki izgled, koji zauzima sve va\u017enije mjesto u zapadnoj kulturi. Prejedanje, nemogu\u0107nost kretanja i bavljenja sportom, te nedostatak usluga poput \u0161i\u0161anja, rezultira \u201ezapu\u0161teno\u0161\u0107u\u201c, pa smo mogli svjedo\u010diti brojnim fotografijama \u201eprije i poslije izolacije\u201c koje uklju\u010duju motive debljanja, dlakavosti, neobi\u010dnih frizura ili sli\u010dno.<\/p>\n Tre\u0107i leitmotiv<\/em> koji se \u010desto pojavljivao odnosio se na privatni i javni prostor te dom i radno okru\u017eenje. Kako je kretanje javnim prostorima bilo ograni\u010deno, i kako nije bilo javnih doga\u0111anja, \u0161ale su se \u010desto odnosile ili na simuliranje javnih doga\u0111anja u privatnosti doma, ili na preuveli\u010danu \u201eopasnost\u201c onih praksi koje su se nastavile, ali pod druk\u010dijim uvjetima i pravilima, poput odlaska po namirnice. Privatni se prostor kod mnogih pretvarao u radni, \u0161to je uklju\u010divalo i natprosje\u010dno provo\u0111enje vremena s uku\u0107anima. Stoga se time uzrokovana frustracija tako\u0111er \u010desto pojavljivala kao motiv \u0161ala. \u201eVi\u0161ak\u201c vremena koji se stvorio, rezultirao je \u0161alama kojima je centralni motiv dosada, ili pak onih koje uklju\u010duju ironi\u010dni odmak od sugeriranih, \u201ekorisnih\u201c na\u010dina provo\u0111enja vremena: \u201erada na sebi\u201c, u vidu \u010ditanja, pisanja, vje\u017ebanja, u\u010denja stranih jezika\u2026koji, dakako, uvijek mora biti javno ratificiran u \u201enarcisti\u010dkoj kulturi\u201c[xii]<\/a>.<\/p>\n Najebali smo sad kad poslije ovog sranja u narod iza\u0111u ovi \u0161to su se usavr\u0161avali i radili na sebi<\/em>.<\/p>\n Na koncu, jo\u0161 jedan, ne toliko \u010dest, ali kulturno specifi\u010dan i zanimljiv motiv \u0161ala, odnosio se na problem prihva\u0107anja novih sugeriranih oblika pona\u0161anja, zbog onoga \u0161to, u karakternom smislu, \u201e\u010dine\u201c \u010dovjeku. Naime, dru\u0161tvenu situaciju karakteriziralo je ja\u010de discipliniranje, koje uklju\u010duje ve\u0107 spomenuto smanjeno kretanje, izbjegavanje drugih ljudi, zadr\u017eavanje u privatnom prostoru, te poja\u010dane higijenske navike, \u0161to se, posebno u patrijarhalnom klju\u010du,\u00a0 negativno mo\u017ee tuma\u010diti kao pona\u0161anje koje vodi feminizaciji, infantilizaciji, \u201epapu\u010darenju\u201c, kukavi\u010dluku, \u0161to zorno pokazuju sljede\u0107e \u0161ale:<\/p>\n \u0160to me majko ne rodi prije 600 i kusur godina da poginem k’o junak na Kosovu polju. a ne k’o pi\u010dka da strepim ‘ko \u0107e da kihne na mene.<\/em><\/p>\n Apokalipsu sam zami\u0161ljao sa zombijima i naoru\u017ean do zuba, a ne da perem ruke i budem doma.<\/em><\/p>\n Dakle, kao \u0161to navedeni primjeri (nadam se) pokazuju, humor je uvijek vi\u0161e od smije\u0161nog. Sociolo\u0161ki pristup otvara mogu\u0107nost razumijevanja mnogostrukih dru\u0161tvenih funkcija humora. Njegova nam analiza omogu\u0107uje zaklju\u010divanje o \u00a0hijerarhijskim strukturama, mehanizmima dominacije i subordinacije, uklju\u010divanja i isklju\u010divanja, ali i o dru\u0161tvenim normama i vrijednostima, te mehanizmima stvaranja dru\u0161tvene kohezije. U vrijeme izolacije, proizvodnja i distribucija \u0161ala putem dru\u0161tvenih mre\u017ea odigrala je va\u017enu ulogu upravo u povezivanju i odr\u017eavanju dru\u0161tvenih interakcija i relacija u izvanrednim okolnostima.<\/p>\n <\/p>\n Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta UNIZG, <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U vrijeme izolacije prouzrokovane pandemijom koronavirusa, do\u0161lo je do poja\u010dane regulacije individualnog pona\u0161anja i dru\u0161tvenih interakcija, kao i do promjene normi i pravila, \u0161to je, sveukupno, rezultiralo neizvjesno\u0161\u0107u i strahom na kolektivnoj razini. U kontekstu rastakanja niza poznatih svakodnevnih praksi, potreba za povezivanjem s drugima ja\u010dala je, i tu su \u2013 s obzirom na smanjenu … Nastavi \u010ditati Humor je uvijek vi\u0161e od smije\u0161nog<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":862,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-2327","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2327","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/users\/862"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2327"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2327\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2332,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2327\/revisions\/2332"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2327"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2327"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2327"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"http:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-content\/uploads\/sites\/598\/2020\/06\/slika1.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-content\/uploads\/sites\/598\/2020\/06\/hot-slika-5-1024x1024.jpg\")
<\/em>Helena Popovi\u0107<\/p>\n
\n23. 6. 2020.<\/p>\n[i]<\/a> Memi (engl. meme<\/em>) su kulturni geni, kako ih definira Richard Dawkins, u teoriji koju razvija u knjizi The Selfish Gene<\/em> (1976). Memi su kulturni replikatori koje na \u017eivotu odr\u017eava ljudski mozak; ideje, koje se prenose pisanim i govornim jezikom, glazbom i umjetno\u0161\u0107u. Memi doprinose pre\u017eivljavanju ali i mutaciji odre\u0111enih kulturnih obilje\u017eja (vidi: Dawkins, Richard (1989) The Selfish Gene. Oxford: Oxford University Press). Su\u017eena upotreba pojma internet mema odnosi se na ideje koje se prenose i \u0161ire dru\u0161tvenim mre\u017eama, a naj\u010de\u0161\u0107e uklju\u010duju kombinaciju vizualnih i lingvisti\u010dkih znakova.\r\n\r\n[ii]<\/a> Graphic interchange format.\r\n\r\n[iii]<\/a> Op\u0107a enciklopedija 3 (1977) Jugoslavenski leksikografski zavod: Zagreb.\r\n\r\n[iv]<\/a> Popovi\u0107, Helena (2012) \u201e'Uncivilized' Comedy and its Reception\u201c. Participations: Journal of Audience & Reception Studies<\/em>, Vol. 9, Issue 1, 43-67.\r\n\r\n[v]<\/a> Kuipers, Giselinde (2006) Good Humor, Bad Taste : A Sociology of the Joke<\/em>. Berlin and New York: Mouton de Gruyter.\r\n\r\n[vi]<\/a> Stott, Andrew. 2005. Comedy: the New Critical Idiom<\/em>. New York: Routledge.\r\n\r\n[vii]<\/a> Spencer, Herbert (1860) O psihologiji smijeha (The Psyhiology of Laughter). Web: https:\/\/www.everywritersresource.com\/on-the-physiology-of-laughter-by-herbert-spencer\/<\/a>. (pristupljeno: 22. svibnja, 2020).\r\n\r\n[viii]<\/a> Bourdieu, Pierre (1984) Distinction: A Social Critique of the Judgment of Taste<\/em>. Trans. R. Nice. Cambridge: MA: Harvard University Press.\r\n\r\n[ix]<\/a> Za primjenu Bourdieuove teorije u kontekstu humora vidi: Kuipers, Giselinde (2006) Television and Taste Hierarchy: The Case of Dutch Television Comedy. Media, Culture & Society<\/em>, Vol. 28, No. 3. 359-378.\r\n\r\n[x]<\/a> Popovi\u0107, Helena (2018) \u201eGood Comedy\u201c and the Limits of Humour. Sociologija<\/em>, Vol. LX (2018), No 3, 595-613.\r\n\r\n[xi]<\/a> Stott, Andrew. 2005. Comedy: the New Critical Idiom<\/em>. New York: Routledge.\r\n\r\n[xii]<\/a> Christopher, Lasch (1986) Narcisti\u010dka kultura \u2013 Ameri\u010dki \u017eivot u doba smanjenih o\u010dekivanja<\/em>.\u00a0 Zagreb: Naprijed.<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"