{"id":2308,"date":"2020-06-08T11:34:32","date_gmt":"2020-06-08T09:34:32","guid":{"rendered":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/?p=2308"},"modified":"2020-06-08T11:34:32","modified_gmt":"2020-06-08T09:34:32","slug":"nedobrovoljna-nemobilnost-u-doba-kriza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/hr\/2020\/06\/08\/nedobrovoljna-nemobilnost-u-doba-kriza\/","title":{"rendered":"Nedobrovoljna (ne)mobilnost u doba kriza"},"content":{"rendered":"

Po\u010detkom o\u017eujka 2020. jedna od centralnih vijesti u (hrvatskim) medijima vijest je o \u201eobrani\u201c vanjskih granica Europske unije od \u201enajezde\u201c desetaka tisu\u0107a migranata dnevno. Kao u nekom nadrealnom akcijskom promotivnom filmskom uratku, premijer dr\u017eave koja trenutno i ne zadugo predsjedava Vije\u0107em EU-a, obavlja foto-shooting<\/em> tursko-gr\u010dke kopnene granice iz helikoptera s vrhu\u0161kom europskih du\u017enosnika. Potom zaklju\u010duju o \u201edobrom poslu\u201c koji obavljaju Gr\u010dka i Agencija za europsku grani\u010dnu i obalnu stra\u017eu (stari\/novi Frontex), kontroliraju\u0107i i nadziru\u0107i vanjske granice EU-a od \u201enajezde\u201c desetaka tisu\u0107a migranata dnevno, kao da bi se radilo o kontinuiranoj po\u0161asti biblijskih razmjera.<\/p>\n

Nedugo potom, nakon dva-tri tjedna, u prvom planu vi\u0161e nisu bili oni koji su zapeli negdje du\u017e dionice Isto\u010dnomediteranske i\/ili Balkanske rute u poku\u0161aju ulaska u schengenski prostor, migranti kao glavna opasnost i ugroza, nego je to postao \u201enevidljivi neprijatelj\u201c me\u0111u nama samima. Tzv. migrantska kriza privremeno je pala u zape\u0107ak medijskog i javnog interesa, dok pandemijska kriza puni naslovnice i zaokuplja nam pa\u017enju. Odjednom su suspektni i opasni \u201eDrugi\u201c postali susjedi, znanci, prijatelji, pa i partneri, obitelj i rodbina. Kao potencijalne prenositelje novog soja koronavirusa eksperti nas \u010dak etiketiraju kao \u201ebioteroriste\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Bez daljnjeg da su mjere pridr\u017eavanja fizi\u010dke distance, izolacije i opreza u me\u0111usobnom opho\u0111enju u hrvatskom slu\u010daju urodile plodom u prevenciji masovnijeg \u0161irenja zaraze te se time izbjegao talijanski scenarij. Poslu\u0161ali smo preporuke, \u010duvali se i sa\u010duvali. No ta pre\u010desto u medijima i me\u0111u \u201eekspertima\u201c pogre\u0161no spominjana \u201esocijalna distanca\u201c, o \u010demu je tekst napisao kolega Izvor Rukavina, mo\u017eda je ipak upravo takva i prije kao i danas prisutna prema nekim dru\u0161tvenim skupinama. Kako to istra\u017eivanja pokazuju, migranti i izbjeglice vrlo su \u010desto oni prema kojima ispitanici u domicilnoj populaciji izra\u017eavaju zazor ili neke jo\u0161 negativnije sentimente i ekstremnije pojavnosti socijalne distance.[1]<\/a> S obzirom na izvori\u0161te, na\u010dine i podru\u010dja \u0161irenja virusa, poja\u010danu su socijalnu distancu i s njom povezanu raspiruju\u0107u ksenofobiju mogu\u0107e osjetili Kinezi i Azijci po svijetu, ako je vjerovati zasad malobrojnim i preliminarnim rezultatima istra\u017eivanjima na tu temu.[2]<\/a><\/p>\n

Tijekom tri najljep\u0161a proljetna mjeseca svi smo bili suo\u010deni s izvanrednom situacijom izolacije, nemogu\u0107nosti putovanja izvan, a ni unutar granica dr\u017eava, zapravo situacijom onoga \u0161to Lubkeman, dodu\u0161e u kontekstu rata i nemogu\u0107nosti prostornog kretanja, opisuje kao \u201enedobrovoljnu imobilizaciju\u201c.[3]<\/a> Ipak, diskursi i retorika kriznog upravljanja \u010desto se i nisu razlikovali od ratne retorike raznoraznih kriznih \u0161tabova, pa i ratnohu\u0161ka\u010dke i etnonacionalisti\u010dke retorike u nastupima svjetskih dr\u017eavnika koji govore \u201eo na\u0161em ratu protiv kineskog virusa\u201c, kako je to sro\u010dio ameri\u010dki predsjednik.[4]<\/a><\/p>\n

No vratimo se na nemobilnost. Zatvaranje granica i ograni\u010davanje mobilnosti bilo je u\u010dinkovito u zadr\u017eavanju populacije unutar nacionalnih teritorijalnih okvira i pomoglo je u suzbijanju transfera patogena. Premda, kao \u0161to se pokazalo barem u prvim slu\u010dajevima zaraze u Europi radilo se upravo o prijenosu zaraze putem povrataka s obiteljskih i poslovnih putovanja te sportskih manifestacija i zimovanja, onih koji u svojoj mogu\u0107nosti za takav vid provo\u0111enja slobodnog vremena i godi\u0161njih odmora pritom nisu posebno mislili na vlastito, ni na tu\u0111e zdravlje. Za njih definitivno nije vrijedila poznata crnogorska gnoma o \u201ejuna\u0161tvu i \u010dojstvu\u201c, kojim \u0161titimo \u201esebe od drugih\u201c, ali i \u201edruge od sebe\u201c. Poznato je tako\u0111er kako se u manjim lokalnim zajednicama zbog onih koji su zarazu donijeli (\u201euvezli\u201c), ili su za tako ne\u0161to naprosto sumnji\u010deni, ponegdje javljala napeta atmosfera koja je rastakala vjeru u dobrosusjedske odnose, povjerenje i socijalnu koheziju me\u0111u sumje\u0161tanima. Sre\u0107om, panika i paranoja nigdje nisu pre\u0161le u otvoreni poziv na lin\u010d.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Istovremeno, preko no\u0107i, iako izgleda planirano otprije, Ministarstvo unutarnjih poslova RH po\u010dinje u zagreba\u010dkom naselju Dugave graditi metalnu \u017ei\u010danu ogradu oko Hotela Porin \u2013 Prihvatili\u0161ta za tra\u017eitelje me\u0111unarodne za\u0161tite, valjda nas \u0161tite\u0107i od nevidljivog neprijatelja koji se mogao utjeloviti u stanarima Porina, ili \u0161tite\u0107i mo\u017eda njih od mogu\u0107ih reakcija dijela javnosti, nas samih? Mo\u017eda bismo za takav iskaz \u201e\u010dojstva i juna\u0161tva\u201c trebali \u010destitati aktualnom ministru unutarnjih poslova, koji \u0107e, za o\u010dekivati je, sa svojim strana\u010dkim kolegama poku\u0161ati kapitalizirati razinu javnog povjerenja u njegov tim u vrijeme kriznog upravljanja i ostvariti politi\u010dke poene na predstoje\u0107im parlamentarnim izborima. Valja napomenuti kako me\u0111u tra\u017eiteljima azila u Hrvatskoj nije registriran nijedan slu\u010daj zaraze koronavirusom.[5]<\/a><\/p>\n

Nedobrovoljna pa i prisilna imobilizacija i izolacija o kojima se manje pi\u0161e ili razmi\u0161lja posljednjih tjedana ne ti\u010du se restrikcija u vezi kretanja, rada i kori\u0161tenja temeljnih javnih servisa. One se ti\u010du posljedica uokvirivanja (framing<\/em>) migrantske i izbjegli\u010dke problematike kroz diskurse i prakse kriznog upravljanja EU-a naspram raznim vrstama \u201e\u017eeljene\u201c i \u201ene\u017eeljene\u201c mobilnosti. Putem \u201eiregulariziraju\u0107ih\u201c administrativnih i politi\u010dkih praksi EU-a u vezi nadzora i kontrole kretanja nedobrovoljnih migranata krijum\u010darskim rutama i na\u010dinima (jer su sukladno viznom sustavu mahom onemogu\u0107eni u dolasku zakonitim putevima), jo\u0161 se jednom pokazuju napukline europskog, ali i globalnog \u201eslomljenog izbjegli\u010dkog sustava\u201c[6]<\/a> prema onima koji tra\u017ee me\u0111unarodnu za\u0161titu ili na drugi na\u010din \u017eele zakonski regulirati svoj boravak, kako bi zapo\u010deli siguran i bolji \u017eivot.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u010cini se kako humanitarna kriza kojoj svjedo\u010dimo ve\u0107 niz godina u na\u0161em dvori\u0161tu i susjedstvu ne\u0107e donijeti ni\u0161ta dobroga migrantima koji su zapeli negdje du\u017e Balkanske rute, te da \u0107e pandemija samo produbiti i apostrofirati ljudska stradanja, kao i restriktivne, parcijalne i penaliziraju\u0107e odgovore dr\u017eava \u010dlanica na \u201ene\u017eeljenu mobilnost\u201c. Nedostupnost bazi\u010dnih zdravstvenih usluga svakako ima utjecaj na standarde prihvata i kvalitetu za\u0161tite. Zdravstveno-epidemiolo\u0161ka prijetnja itekako je realna u neadekvatnim sanitarno-higijenskim uvjetima prenapu\u010denih, degradiraju\u0107ih i dehumaniziraju\u0107ih nazovi-kampova za prihvat i smje\u0161taj, a zapravo zatvora s visokim rizikom prijenosa zaraze, sve od Khiosa do Calaisa.[7]<\/a><\/p>\n

Ne o\u010dekujem da \u0107e nam situacija karantene i izolacije, na koju smo, barem privremeno, svi bili pristali i pridr\u017eavali je se, dati posve precizan uvid u to kako izgleda ne\u017eeljena i neizabrana nemobilnost onih zaustavljenih pred bedemima \u201eTvr\u0111ave Europe\u201c. Ipak smo kao EU dr\u017eavljani, u na\u0161em slu\u010daju i kao dio akademske zajednice, bilo kao studenti, znanstvenici ili visoko\u0161kolski djelatnici, donekle privilegirani jer smo, uz stres i neizvjesnost uzrokovanima pandemijom i potresom, imali vi\u0161e ili manje resursa i taktika za relativno brzu prilagodbu na novonastalu situaciju, zadr\u017eavaju\u0107i pritom odre\u0111enu dozu komocije i ugode.<\/p>\n

Za to vrijeme zdravstveni sustavi mnogih europskih zemalja stenjali su pod pritiskom novooboljelih, nedostatnog medicinskog kadra i svog truda i tereta koji su iznijeli, uklju\u010duju\u0107i i moralno te\u0161ke odluke o spa\u0161avanju nekih pacijenata pred drugima. Istovremeno, sustavi nadzora i kontrole iza \u017eica i ograda zatvorene i ograni\u010dene populacije \u201ene\u017eeljenih Drugih\u201c i dalje pomno nastavljaju pratiti svaki korak onih koji \u010dekaju na razrje\u0161enje svog statusa, no jo\u0161 vi\u0161e na pitku vodu, jestivu hranu, lijekove, topli tu\u0161 i pristojan krevet, podjednako u \u201ezemljama jezgre\u201c kao i u tamnim vilajetima \u201epoluperiferije\u201c. Jesmo li suodgovorni?<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Bauman pi\u0161e kako masovni dolasci i poku\u0161aji dolazaka stranaca, migranata, nisu posljedica na\u0161ih individualnih djelovanja, niti su pod na\u0161om kontrolom i odobrenjem. Oni, \u201eljudi u pokretu\u201c na granicama i u prihvatili\u0161tima, mogu biti vi\u0111eni kao vjesnici kolapsa postoje\u0107eg poretka, koji je izgubio snagu samoobnavljanja, \u0161to god i kakavgod taj poredak bio, iako u na\u0161im o\u010dima pri\u017eeljkivan kao stabilan, poznat, ne\u0161to nad \u010dime imamo kontrolu.[8]<\/a> \u010cini se kako je migrantska, a zapravo humanitarna kriza, jednako kao i pandemijska kriza, poljuljala takvu ve\u0107 pomu\u0107enu sliku na\u0161eg svijeta, u kojem nismo ni izbliza jednako ugro\u017eeni, a ni jednako otporni na sve ekonomske, klimatske ili zdravstveno-epidemiolo\u0161ke stresore. O dalekose\u017enosti i intenzitetu nadolaze\u0107e gospodarske krize izazvane pandemijom mo\u017eda tek nejasno dvojimo, no posljedice pandemije ve\u0107 se manifestiraju u novim potrebama neoliberalnih nacionalnih ekonomija koje su odjednom ostale bez uhodane baze prekarnog radni\u0161tva u mnogim sektorima, posebice u poljoprivredi i uslu\u017enim djelatnostima.<\/p>\n

Danas se prepoznavanje potrebe za jeftinim migrantskim radom \u010dini ne samo kao uhodana eksploatacijska praksa suvremene globalne ekonomije nego i kao dodatni vapaj europskih tr\u017ei\u0161ta rada ovisnih o imigrantskoj najamnoj radnoj snazi u vi\u0161e sektora nacionalnih ekonomija, a ne samo u znanim 3D (dirty, dangerous and difficult<\/em>) i 3C (cooking, caring and cleaning<\/em>) poslovima. U toj se situaciji \u010dini kako su migranti i izbjeglice sada ne samo dovoljno dobri ve\u0107 i nasu\u0161no potrebni u zdravstvenim sustavima kao lije\u010dnici i pomo\u0107ni medicinski djelatnici.[9]<\/a> Svojevrsna hipokrizija europskih dr\u017eava o\u010dituje se u omogu\u0107avanju zaposlenja na sezonskim poslovima \u010dak i onima koji su donedavno rasplete svojih sudbina i statusa \u010dekali u pritvoru kao odbijeni tra\u017eitelji azila iz \u201esigurnih tre\u0107ih zemalja\u201c. Sad su i oni podesni raditi na zapadnoeuropskim planta\u017eama ispra\u017enjenim od sezonskih radnika s europskog istoka.[10]<\/a><\/p>\n

Ho\u0107e li Hrvatska i Europa iza\u0107i iz ove pandemije osjetljivije na ljude u pokretu kao ljude u potrebi? Neka izvje\u0161\u0107a jasno ukazuju da je zbog pandemije osjetan pad broja podnesenih, ali i odobrenih zahtjeva za azilom u Europskoj uniji u proteklim mjesecima.[11]<\/a> Kakve \u0107e posljedice pandemija imati na Zajedni\u010dki europski sustav azila (CEAS) i reformu Dublinskog sustava ostaje za vidjeti, o \u010demu je pisao i kolega Nikola Petrovi\u0107. \u010cini se da i u ovakvim kriznim vremenima vizionarstvo briselskih tehnokratskih elita ne se\u017ee dalje od kozmeti\u010dkih mjera politi\u010dke i medijske humanitarizacije pitanja pomo\u0107i i potpore, kao primjerice u hvalevrijednim, ali ipak zbog obima potreba nedostatnim akcijama relokacije djece izbjeglica s gr\u010dkih otoka. U Hrvatskoj pak svjedo\u010dimo spomenutoj \u017ei\u010danoj ogradi oko Porina te nastavku medijskog rata MUP-a s doma\u0107im i me\u0111unarodnim humanitarnim akterima i organizacijama civilnog dru\u0161tva oko dokumentiranog sustavnog nezakonitog protjerivanja migranata i nasilja na hrvatskim granicama.[12]<\/a><\/p>\n

Najnoviji trendovi oko pitanja utjecaja pandemije na azilne politike tako tjeraju na opravdanu sumnju da \u0107e se zati\u0161je na granici u vrijeme koronakrize i borbe protiv \u201enevidljivog neprijatelja\u201c iskoristiti od strane nacionalnih vlada i Europske komisije za daljnju postupnu suspenziju prava na azil, uni\u017eavanje mnogih socijalnih usluga vezanih za integraciju, kao i priliku za uvo\u0111enje jo\u0161 restriktivnijih i rigidnijih politika i mjera kontrole i nadzora teritorija, granica i populacija.[13]<\/a> Ipak, neke su dr\u017eave, poput Portugala, oti\u0161le u drugom smjeru i u vrijeme pandemije privremeno omogu\u0107ile tra\u017eiteljima azila jednaku razinu socioekonomskih prava kao i svojim dr\u017eavljanima, pokazuju\u0107i time odre\u0111enu razinu socijalne osjetljivosti i solidarnosti. Ostaje nada da te mjere ne\u0107e ostati isklju\u010divo privremeni rez u uhodanom redu stvari.<\/p>\n

Koliko \u0107e u \u201enovoj normalnosti\u201c ostati prostora slobode za gra\u0111anski aktivizam i dru\u0161tvenu solidarnost mo\u017eda vi\u0161e i nije pitanje osobnih afiniteta prema liberalnijim kvotama useljavanja i\/ili odobravanja me\u0111unarodne za\u0161tite nego prema tome koliko smo kao gra\u0111ani spremni na suo\u010davanje s vlastitim strahovima i predrasudama s obzirom na percipirana i internalizirana, a dijelom i dru\u0161tveno konstruirana stanja \u201ekrize\u201c koja posljedi\u010dno osje\u0107amo. Inspiriran tekstom kolegice Petre Rodik i drugim tekstovima iz serije \u201eSociologija iz izolacije\u201c, pitam se ho\u0107e li stare\/nove forme dru\u0161tvenosti proiza\u0161le iz pandemijskog stanja mo\u017eda (barem poku\u0161ati) premostiti nerijetko razdvajaju\u0107e dobne, statusne, klasne i etnonacionalne markere na\u0161eg iskustva socijalnog distanciranja, te nam pru\u017eiti platformu za suradnju, solidarnost i uzajamno ja\u010danje otpornosti na raznovrsne krize.<\/p>\n

\u010cini mi se da je, simmelovskim rje\u010dnikom re\u010deno, COVID-19 postao \u201etrajnim strancem me\u0111u nama\u201c, no mo\u017eda nam je to, makar i malena, prilika da ujedinjeni i ravnopravniji razumijemo sli\u010dnosti koje nas spajaju i premostimo razlike koje nas oslabljuju. Nadajmo se da to ipak ne\u0107e biti neka distopijska, makabristi\u010dka slika svijeta u kojem svi nastojimo seliti u bijegu od rata, gladi, klimatskih promjena, politi\u010dara, siroma\u0161tva ili zaraze, a bivamo onemogu\u0107eni, sapeti i imobilizirani, pri \u010demu nam jedino preostaje stoi\u010dki podnijeti cijenu razjedinjenosti i (ne)sagledavanja da smo zapravo svi u istoj (b)arki. Osim toga, gdje bismo i mogli pobje\u0107i, a da to nije prema samima sebi i jedni ususret drugima?<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Drago \u017dupari\u0107-Ilji\u0107<\/p>\n

Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta UNIZG
\n8. 6. 2020.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Na \u010ditanju i konstruktivnim komentarima na prvu verziju ovog teksta zahvaljujem Petri Kelemen, Snje\u017eani Gregurovi\u0107, Marijani Hamer\u0161ak i uredni\u0161tvu \u201eSociologije iz izolacije\u201c.<\/em><\/p>\n

[1]<\/a> https:\/\/cps.ceu.edu\/sites\/cps.ceu.edu\/files\/attachment\/article\/3014\/messing-sagvari-fes-study-march-2018.pdf\r\n\r\n[2]<\/a> https:\/\/dl1.cuni.cz\/pluginfile.php\/918258\/mod_resource\/content\/1\/Coronavirus_prejudice_preprint.pdf\r\n\r\n[3]<\/a> Lubkemann, S. C. (2008). Involuntary Immobility: On a Theoretical Invisibility in Forced Migration Studies, Journal of Refugee Studies<\/em>, 21 (4): 454\u2013475, https:\/\/doi.org\/10.1093\/jrs\/fen043\r\n\r\n[4]<\/a> http:\/\/balkans.aljazeera.net\/vijesti\/ne-treba-nam-rat-protiv-virusa-vec-solidarnost. Trump je tako\u0111er u najboljoj post-truth<\/em> i teoriji zavjera maniri pozvao sugra\u0111ane da ubrizgavaju izbjeljiva\u010d kako bi se za\u0161titili od zaraze.\r\n\r\n[5]<\/a> http:\/\/www.imin.hr\/c\/document_library\/get_file?uuid=504de918-7b02-4686-bb26-59d0f9091827&groupId=10156\r\n\r\n[6]<\/a> Betts, A. and Collier, P. (2017). Refuge: transforming a broken refugee system<\/em>. UK: Allen Lane\r\n\r\n[7]<\/a> https:\/\/www.portalnovosti.com\/adriana-tidona-ne-smijemo-zaboraviti-na-izbjeglice\r\n\r\n[8]<\/a> Bauman, Zygmunt (2016). Strangers at Our Door<\/em>. Polity Press\r\n\r\n[9]<\/a> https:\/\/www.migrationpolicy.org\/news\/us-health-care-system-coronavirus-immigrant-professionals-untapped-resource\r\n\r\n[10]<\/a> https:\/\/www.euractiv.com\/section\/agriculture-food\/news\/german-farms-need-nearly-300000-seasonal-workers\/\r\n\r\n[11]<\/a> https:\/\/www.easo.europa.eu\/sites\/default\/files\/easo-special-report-asylum-covid.pdf\r\n\r\n[12]<\/a> https:\/\/www.telegram.hr\/politika-kriminal\/europa-namjerno-ignorira-nasilje-nad-migrantima-koje-provodi-hrvatska-policija\/\r\n\r\n[13]<\/a> https:\/\/www.ecre.org\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/COVID-INFO-5-May-.pdf<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Po\u010detkom o\u017eujka 2020. jedna od centralnih vijesti u (hrvatskim) medijima vijest je o \u201eobrani\u201c vanjskih granica Europske unije od \u201enajezde\u201c desetaka tisu\u0107a migranata dnevno. Kao u nekom nadrealnom akcijskom promotivnom filmskom uratku, premijer dr\u017eave koja trenutno i ne zadugo predsjedava Vije\u0107em EU-a, obavlja foto-shooting tursko-gr\u010dke kopnene granice iz helikoptera s vrhu\u0161kom europskih du\u017enosnika. Potom zaklju\u010duju … Nastavi \u010ditati Nedobrovoljna (ne)mobilnost u doba kriza<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":862,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-2308","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2308","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/users\/862"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2308"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2308\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2316,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2308\/revisions\/2316"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2308"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2308"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2308"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}