{"id":2297,"date":"2020-06-02T11:11:24","date_gmt":"2020-06-02T09:11:24","guid":{"rendered":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/?p=2297"},"modified":"2020-06-02T11:23:41","modified_gmt":"2020-06-02T09:23:41","slug":"sto-proizvodi-javni-sektor-o-vaznosti-drustvenih-formi-proizvodnje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/hr\/2020\/06\/02\/sto-proizvodi-javni-sektor-o-vaznosti-drustvenih-formi-proizvodnje\/","title":{"rendered":"\u0160to proizvodi javni sektor? O va\u017enosti dru\u0161tvenih formi proizvodnje"},"content":{"rendered":"

Paradoksalno je da se javni sektor u cjelini ponovo \u017eestoko napada ba\u0161 u periodu kada su nam javno zdravstvo i javne financije jedini dru\u0161tvenih mehanizmi kojima se u kratkom roku mo\u017ee adresirati pandemija. Kriti\u010dari hrvatskog javnog sektora najvi\u0161e se fokusiraju na njegovu veli\u010dinu i efikasnost te zapo\u0161ljavanja bez potrebnih kompetencija. Veliki dio takvih kritika ima dobre osnove. S pojavom pandemije koronavirusa kritike su postale nijansiranije te se sve \u010de\u0161\u0107e mo\u017ee \u010duti o podjeli javnog sektora na produktivni i neproduktivni dio. Naizgled, \u010dini se da je makar nekim dijelovima javnog sektora, poput \u0161kolstva i zdravstva, priznat ekonomski i dru\u0161tveni doprinos. Me\u0111utim, logika je takvih podjela i dalje problemati\u010dna jer polazi od toga da je javni sektor potro\u0161a\u010d vrijednosti koju stvara privatni sektor, odnosno da se sva nova dodana vrijednost stvara u privatnom sektoru. Takvo stajali\u0161te daje snagu kritikama koje privatni sektor vide kao jedinog stvarnog nositelja razvoja. Argumentacija proizlazi iz teorija konstruiranih isklju\u010divo za razumijevanje aktivnosti koje svoju valorizaciju ostvaruju na tr\u017ei\u0161tu, kroz oblikovanje cijena i odabirom kupaca [1]. No kako objasniti djelatnosti poput javnog zdravstva, skrbi ili \u0161kolstva koje imaju druk\u010diji cilj proizvodnje i koje se velikim dijelom valoriziraju kroz netr\u017ei\u0161ne mehanizme? \u00a0Kako bismo odgovorili na to pitanje potreban je teorijski aparat kojim mo\u017eemo obuhvatiti razli\u010dite na\u010dine proizvodnje i njihove specifi\u010dnosti [2].<\/p>\n

U klasi\u010dnom ekonomskom pristupu, sve aktivnosti koje nisu tr\u017ei\u0161ne poimaju se kao rezultat tr\u017ei\u0161nih proma\u0161aja (market failures<\/em>), kao iznimke koje pokrivaju one sektore i vrste proizvoda kod kojih tr\u017ei\u0161te ne mo\u017ee dovoljno dobro funkcionirati. Iako postoje velike specifi\u010dnosti financiranja, proizvodnje i alokacije rezultata u, primjerice, javnom zdravstvu i \u0161kolstvu, ne sagledava ih se kao druk\u010diji oblik proizvodnje. Osnovna je razlika u cilju i karakteru njihove proizvodnje, gdje zapa\u017eamo druk\u010diju, primarno egalitarnu i solidarnu alokacijsku logiku. Proizvodi javnog zdravstva nastoje se alocirati po dru\u0161tveno dogovorenom kriteriju tako da budu dostupni gotovo cijelom stanovni\u0161tvu bez obzira na individualnu plate\u017enu sposobnost. Za razliku od privatnog zdravstva u kojem osobno bogatstvo diktira dostupnost usluga, kod javnog zdravstva takve diferencijacije (usluga po pla\u0107anju) nema. Dodatni je aspekt solidarni karakter financiranja jer, za razliku od privatne robne proizvodnje, javnu financira cijelo dru\u0161tvo kroz poreze i doprinose [3].<\/p>\n

\"\"
KBC Dubrava. Autor: Bojan Are\u017eina, preuzeto s https:\/\/registararhitekture.wordpress.com\/<\/figcaption><\/figure>\n

Kroz povijest osnivanja egalitarne javne proizvodnje mogu se i\u0161\u010ditati neki osnovni pokreta\u010dki principi. Utemeljitelj javnozdravstvene slu\u017ebe na ovim prostorima i jedan od osniva\u010da Svjetske zdravstvene organizacije dr. Andrija \u0160tampar jasno je iznio princip da lije\u010dnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku, te da se ne smije \u201eraditi razlika izme\u0111u ekonomski jakih i slabih (egalitarizam)\u201c [4]. Sli\u010dno tome, osnovni princip stvaranja sustava nacionalnog zdravstva (NHS) u Ujedinjenom Kraljevstvu 1948. glasio je da nema direktnog pla\u0107anja za usluge: \u201eSvatko \u2013 bogat ili siroma\u0161an, mu\u0161karac, \u017eena ili dijete \u2013 mo\u017ee koristi bilo koji dio sustava (\u2026) ovo nije milostinja, svi to pla\u0107ate\u201c [5]. U oba je primjera, u suprotnosti s logikom pristupa rezultatima robne proizvodnje, vidljivo izuzimanje individualnog bogatstva potrebitih kao kriterija pristupa proizvodima i uslugama cijelog sektora. Drugim rije\u010dima, na\u010dinom proizvodnje konstruiranim s\u00a0 ciljem specifi\u010dne, egalitarne alokacije svojih proizvoda, te njegovim dru\u0161tvenim financiranjem, u dru\u0161tvo se uvodi solidarnost i jednakost [6].<\/p>\n

Umjesto da razvijaju kategorije, logiku i interne tendencije primjerene druk\u010dijem karakteru egalitarne i solidarne proizvodnje<\/em>, ekonomske mainstream<\/em> teorije svu proizvodnju javnog sektora poimaju kroz kategorije razvijene za shva\u0107anje kapitalisti\u010dke robne proizvodnje. Primjenjivanje ovih kategorija na dijelove javnog sektora poput zdravstva ili \u0161kolstva ukazuje na nelogi\u010dnosti. Ako znamo da privatna \u0161kola ili bolnica isporu\u010duju robu, kako zovemo proizvode koje isporu\u010duju javna bolnica i \u0161kola?<\/p>\n

Cilj je svake aktivnosti koju smatramo produktivnom da proizvede vi\u0161ak, odnosno da rezultira ve\u0107om vrijedno\u0161\u0107u. Ako znamo da je cilj kapitala stvaranje vi\u0161ka vrijednosti, \u0161to je cilj javnih sredstava kojima se financiraju bolnice? OECD-ov priru\u010dnik za nacionalno ra\u010dunovodstvo problem sa\u017eeto opisuje: \u201etrenutna metoda (ra\u010dunovodstvenog bilje\u017eenja) podrazumijeva da skeneri ili rendgeni ne proizvode neto vi\u0161ak (net surplus<\/em>) kad se koriste u javnoj bolnici, kao \u0161to je slu\u010daj kada ih se koristi u privatnoj klinici.\u201c[7] Autori priru\u010dnika zaklju\u010duju da je metoda nacionalnog ra\u010dunovodstva po kojoj se dodana vrijednost javnog sektora ra\u010duna kao zbroj vrijednosti svih ulaznih elemenata i po kojoj proizvodnja javnog sektora rezultira vrijedno\u0161\u0107u identi\u010dnoj ulo\u017eenom, manjkava, te da se njome \u201ezna\u010dajno umanjuje doprinos dr\u017eave BDP-u\u201c.<\/p>\n

Dok se u kapitalisti\u010dkoj proizvodnji dodana vrijednost pojavljuje kao vi\u0161ak vrijednosti izra\u017een u jedinicama valute u obliku profita, isto ne mo\u017eemo re\u0107i za javni sektor. No, ako dijelovi javnog sektora kroz \u201enao\u010dale ekonomista\u201c ne proizvode vi\u0161e vrijednosti od ulaznih elemenata, od zbroja tro\u0161kova proizvodnje, koja je onda svrha takve proizvodnje i za\u0161to uop\u0107e imamo takav oblik aktivnosti? Kao \u0161to primje\u0107uju autori OECD-ovog priru\u010dnika, spomenuta usluga rendgena je identi\u010dna neovisno o tome je li dostavljena privatnom ili javnom proizvodnjom, no samo kod privatnog sektora postoje pravne i ra\u010dunovodstvene konvencije kojima se bilje\u017ei vi\u0161ak. Autori impliciraju da kod identi\u010dnih aktivnosti javnog sektora tako\u0111er postoji vi\u0161ak, ali nam nedostaje znanstvena metoda kojom bismo njegov pojavni oblik zamijetili i mjerili. To ostavljamo kao pitanje za budu\u0107nost jer trenutno ne postoje naznake da smo blizu rje\u0161enja.<\/p>\n

\"\"
Osnovna \u0161kola u Visu. Foto: Sanja Buble<\/figcaption><\/figure>\n

Sociolo\u0161ki nam pristup mo\u017ee biti od pomo\u0107i pri analiziranju ovog problema. Po\u010detak discipline ozna\u010den je tezama klasi\u010dnih autora da su ekonomske aktivnosti uvijek podlo\u017ene cijelom nizu dru\u0161tvenih pojava. Simmel je pisao o dru\u0161tvenim formama s fokusom na novac, Polanyi\u00a0 o ukorijenjenosti (embeddedness<\/em>) tr\u017ei\u0161ta u dru\u0161tvu, dok je Weberova ekonomska sociologija nastala iz uvjerenja da se ekonomski interesi i dru\u0161tvene strukture mogu obuhvatiti zajedni\u010dkim teorijskim pristupom. Drugim rije\u010dima, klasi\u010dni su sociolozi na razli\u010dite na\u010dine ukazivali da sve ljudske aktivnosti nu\u017eno poprimaju dru\u0161tvenu formu, te de ekonomski metodolo\u0161ki pristup nije adekvatan za predmet istra\u017eivanja.<\/p>\n

Za promi\u0161ljanje ovog problema posebno je koristan Marxov rad. Marx je prou\u010davao proizvodnju bogatstva i pripadaju\u0107ih dru\u0161tvenih odnosa metodom dru\u0161tvenog i ekonomskog odre\u0111enja formi. Ovdje valja napomenuti da je njegov rad gotovo cijelo stolje\u0107e bio temeljni materijal iz kojeg su lijevi politi\u010dki pokreti (pa i dr\u017eave) gradili svoje razumijevanje ekonomije i dru\u0161tva zbog \u010dega su takva tuma\u010denja Marxa u pravilu bila politi\u010dki instrumentalizirana [8]. Tradicionalna tuma\u010denja i danas postoje, no ovaj se tekst naslanja na \u0161iroki dijapazon interpretacija koje se pojavljuju pod imenom\u00a0 Nova \u010ditanja Marxa, tj. na pristupe koji u Hrvatskoj nisu bili zna\u010dajnije prisutni sve do zadnjih desetak godina [9]. Ono \u0161to fundamentalno razlikuje nova od tradicionalnih \u010ditanja jest interpretacijski fokus na Marxov metodolo\u0161ki pristup kroz ideju dru\u0161tvenih formi i procese ekonomskog odre\u0111ivanja forme [10].<\/p>\n

Fokusom na forme mo\u017ee se uo\u010diti da je proizvodnja dru\u0161tvena pojava sa znatnim razlikama me\u0111u na\u010dinima proizvodnje. Svi elementi uvu\u010deni u proizvodni proces odre\u0111enog na\u010dina proizvodnje poprimaju odre\u0111eni dru\u0161tveni oblik, formiran procesima vo\u0111enim sveukupnim ciljem te ekonomske aktivnosti. Mainstream<\/em> ekonomske teorije ne vide te oblike ve\u0107 njihove pojave naj\u010de\u0161\u0107e opisuju op\u0107im apstrakcijama, poput dobara, proizvoda i proizvodnje [11]. U ekonomskim teorijama ne nailazimo niti na diferencijaciju dominantne robne proizvodnje kao specifi\u010dnog na\u010dina proizvodnje. Za veliku ve\u0107inu ekonomskih teorija postoje samo proizvodnja i proizvodi. Marx ukazuje da su ta dva pojma op\u0107e apstrakcije koje slu\u017ee samo kao pomo\u0107 kod izra\u017eavanja. Proizvodnja je jezi\u010dna konvencija, na\u010din da u jednoj rije\u010di ka\u017eemo: aktivnosti koje se obavljaju s ciljem da se udru\u017eenim radom i upotrebom alata zadovolji potreba nekog drugog. Proizvodnja kao takva ne postoji u empirijskoj stvarnosti. U svakoj njenoj konkretnoj instanci postoje dru\u0161tveno i ekonomski odre\u0111ene forme. Drugim rije\u010dima, svaka proizvodnja i njeni ulazni elementi i izlazni rezultati uvijek zadobivaju specifi\u010dan dru\u0161tveni i ekonomski oblik. Oni bivaju determinirani karakterom te proizvodnje. Stoga kategorije s kojima ih se obuhva\u0107a nu\u017eno moraju nazna\u010diti to odre\u0111enje i pripadaju\u0107e razli\u010ditosti [12].<\/p>\n

U suprotnosti s op\u0107im, determiniranim ili odre\u0111enim apstrakcijama ozna\u010davamo dru\u0161tvene i ekonomske forme. Kod proizvodnje s ciljem ostvarivanja vi\u0161ka vrijednosti, proizvod bi po specifi\u010dnom obliku koji dobiva ispravno bilo nazvati robom, a proizvodnju kapitalisti\u010dkom. Ostajanjem pri kori\u0161tenju op\u0107ih apstrakcija, poput proizvodnje i proizvoda, nacionalno ra\u010dunovodstvo i mainstream<\/em> ekonomija izjedna\u010davaju specifi\u010dni kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje s op\u0107im pojmom proizvodnje. S druge strane, kori\u0161tenjem apstrakcije kapital<\/em> da bi se opisali novac i sredstva za proizvodnju u svim oblicima proizvodnje, specifi\u010dnosti kapitalisti\u010dke proizvodnje ispravno obuhva\u0107ene apstrakcijom kapital<\/em> pripisuju se svim na\u010dinima proizvodnje. Dru\u0161tveni se oblici time izostavljaju, a kapital se pojavljuje svugdje, bez obzira na karakter proizvodnje. Time se zatvara mogu\u0107nost razvijanja apstrakcija koje bi bile primjerenije razli\u010ditim na\u010dinima proizvodnje: ako ne znamo da postoje bitne razli\u010ditosti na\u010dina proizvodnje, ne mo\u017ee se ni javiti potreba za apstrakcijama kojima bi ih pojmili. Razli\u010ditosti izme\u0111u kapitalisti\u010dke robne proizvodnje i javne egalitarne su pak zna\u010dajne. Dok se kapitalom proizvodi vi\u0161ak vrijednosti u obliku profita, novac i proizvodna sredstva upotrijebljeni za egalitarnu proizvodnju javnog sektora imaju druk\u010dije ciljeve, karakter i dru\u0161tvene efekte. Kako god ih zvali, oni nisu kapital [13].<\/p>\n

Me\u0111utim, iako novac s kojim se financira egalitarna javna proizvodnja nije kapital, on u velikoj mjeri ovisi o uspje\u0161nosti nacionalnih ekonomija i njihovih privatnih investicija, tj. od uspje\u0161nosti investiranog kapitala. Stoga je egalitarna javna proizvodnja, unato\u010d svom kvalitativno druk\u010dijem karakteru, u znatnoj mjeri funkcionalno podre\u0111ena uspje\u0161nosti privatnog sektora, kako u okviru nacionalne ekonomije tako i kroz pobolj\u0161anje njenih izvoznih kapaciteta. Me\u0111unarodna se kompetitivnost nacionalnih ekonomija, izme\u0111u ostaloga, pospje\u0161uje javnim investicijama u znanost, istra\u017eiva\u010dki rad, primijenjene tehnologije i pripadaju\u0107i sustav obrazovanja. Jedan od na\u010dina da se nadi\u0111u nacionalni limiti egalitarne proizvodnje i smanji njena funkcionalna podre\u0111enost uspjesima kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje jest njena internacionalizacija, primjerice izgradnjom me\u0111usobno povezanih sustava egalitarne proizvodnje [14].<\/p>\n

\"\"
Prirodoslovno-matemati\u010dki fakultet u Splitu<\/figcaption><\/figure>\n

Trenutna je kriza pokazala da se na neke probleme mo\u017ee adekvatno reagirati samo op\u0107e dru\u0161tvenim, solidarno financiranim, egalitarno alociranim i geografski disperziranim sustavom. Kako je egalitarna proizvodnja javnog sektora najprisutnija upravo u najrazvijenijim zemljama svijeta, mo\u017eemo zaklju\u010diti da u njima postoji \u0161iroki konsenzus stanovni\u0161tva, privatnog sektora i vlada oko njenog odr\u017eavanja i va\u017enosti za uspje\u0161an razvoj. Europska integracija nam pru\u017ea priliku da se takva proizvodna logika uzdigne na nivo cijele Unije, \u010dak i unato\u010d tome \u0161to je Unija primarno stvorena kako bi se stvorilo zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te u svrhu poticanja tr\u017ei\u0161ne proizvodnje.<\/p>\n

\"\"
Foto by: Tomislav Mileti\u0107\/PIXSELL<\/figcaption><\/figure>\n

Toni Prug<\/p>\n

2. 6. 2020.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Hvala Tamari Buble, Paulu Stubbsu, Pa\u0161ku Bili\u0107u, Jaki Primorac i Simoni Kuti \u00a0na komentarima i pomo\u0107i pri oblikovanju ovog teksta.<\/em><\/p>\n

Reference<\/strong><\/p>\n

[1] Rije\u010d je o mainstream<\/em> ekonomskim teorijama, koje dominiraju u ud\u017ebenicima, poput primjerice u Ekonomiji<\/em> Saumelsona i Nordhausa. S obzirom da proizvode javnog sektora ne mo\u017eemo mjeriti tr\u017ei\u0161nom valorizacijom, postavlja se pitanje na koji ih na\u010din mo\u017eemo obuhvatiti i mjeriti. Postoji \u010ditav niz oblika i metoda mjerenja rezultata i zadovoljstva rezultatima\/uslugama, ali to nije tema ovog teksta.\r\n\r\n[2] Pod \u0161iri javni sektor \u010desto se podvode proizvo\u0111a\u010di u vlasni\u0161tvu dr\u017eave koji tako\u0111er proizvode robu poput HEP-a ili INA-e \u010dije proizvode potro\u0161a\u010di pla\u0107aju ovisno o plate\u017enoj sposobnosti. Takvi su proizvodi tr\u017ei\u0161no valorizirani i o njima ovdje nije rije\u010d.\r\n\r\n[3] Raspored tereta financiranja je zasebno i veliko pitanje.\r\n\r\n[4] Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija \u0160tampar, Principi Dr. Andrije \u0160tampara<\/em>, www.stampar.hr\/hr\/dr-andrija-stampar-zivot-i-djelo<\/a> ; Sini\u0161a Zrin\u0161\u010dak (2020) Koliko \u0107e trajati? O va\u017enosti javnog zdravstva<\/em> http:\/\/hsd.hr\/hr\/2020\/04\/14\/koliko-ce-trajati-o-vaznosti-javnog-zdravstva\/<\/a>\r\n\r\n[5] University of Warwick Library (2019) The formation of the National Health Service, <\/em>https:\/\/warwick.ac.uk\/services\/library\/mrc\/archives_online\/digital\/health\/nhs\/<\/a>\r\n\r\n[6] Postoje mnoge netr\u017ei\u0161ne prepreke ostvarenju egalitarne i solidarne logike, poput adekvatnosti samih kriterija i implementacija koje nerijetko odstupaju od zacrtanih kriterija. Cilj ovdje izlo\u017eenog pristupa jest da se takve prepreke i odstupanja bolje detektiraju i smanje te da se centralna logika proizvodnje afirmira i pobolj\u0161a.\r\n\r\n[7] OECD (2014) Understanding National Accounts<\/em>, 2nd Ed., str. 115\r\n\r\n[8] Ingo Elbe (2013)\u00a0 Between Marx, Marxism, and Marxisms \u2013 Ways of Reading Marx\u2019s Theory<\/em> https:\/\/www.viewpointmag.com\/2013\/10\/21\/between-marx-marxism-and-marxisms-ways-of-reading-marxs-theory\/<\/a>\r\n\r\n[9] Dobar je uvod zbornik Bellofiore, Fineschi, Ur. (2009) Re-reading Marx, <\/em>Palgrave-Macmillan; Michael Heinrich (2015), Uvod u Marxovu kritiku politi\u010dke ekonomije<\/em>, Centar za radni\u010dke studije, https:\/\/www.rosalux.rs\/all\/uvod-u-marxovu-kritiku-politicke-ekonomije<\/a>\r\n\r\n[10] Za uvod u Marxov metodolo\u0161ki pristup razlikovanja op\u0107ih i odre\u0111enih apstrakcija, vidi\u00a0 Patrick Murray (1988), Marx's Theory of Scientific Knowledge<\/em>, deseto poglavlje, str 121-9; Patrick Murray (2016) The Mismeasure of Wealth: Essays on Marx and Social Form, <\/em>Uvod, str 1-54.\r\n\r\n[11] Primjerice Varian (2010) Intermediate Microeconomics: A Modern Approach<\/em>. 8th International student edition edition, str. 333; Mankiw (2010) Macroeconomics, <\/em>str. 47; Blanchard (2016) Macroeconomics, <\/em>3. poglavlje.\r\n\r\n[12] Za druk\u010diji pristup problemu, vidi Gibson-Graham (2006) The End of Capitalism (As We Knew It): A Feminist Critique of Political Economy<\/em>, University of Minnesota Press; te Gibson-Graham & Kelly Dombroski (2020) The Handbook of Diverse Economies, Edward Elgar.\r\n\r\n[13] Sli\u010dno vrijedi i za apstrakcije poput socijalnog, sociokulturnog ili kulturnog kapitala. \u010cim se pojave koje te apstrakcije obilje\u017eavaju nalaze u druk\u010dijoj, nekapitalisti\u010dkoj formi proizvodnje, ne mo\u017eemo govoriti o kapitalu.\r\n\r\n[14] Paul Stubbs (2020) Je li vrijeme za univerzalni temeljni dohodak? <\/em>http:\/\/hsd.hr\/hr\/2020\/03\/30\/je-li-vrijeme-za-univerzalni-temeljni-dohodak\/<\/a><\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Paradoksalno je da se javni sektor u cjelini ponovo \u017eestoko napada ba\u0161 u periodu kada su nam javno zdravstvo i javne financije jedini dru\u0161tvenih mehanizmi kojima se u kratkom roku mo\u017ee adresirati pandemija. Kriti\u010dari hrvatskog javnog sektora najvi\u0161e se fokusiraju na njegovu veli\u010dinu i efikasnost te zapo\u0161ljavanja bez potrebnih kompetencija. Veliki dio takvih kritika ima … Nastavi \u010ditati \u0160to proizvodi javni sektor? O va\u017enosti dru\u0161tvenih formi proizvodnje<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":862,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-2297","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2297","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/users\/862"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2297"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2297\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2306,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2297\/revisions\/2306"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2297"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2297"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2297"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}