{"id":2286,"date":"2020-05-23T12:13:55","date_gmt":"2020-05-23T10:13:55","guid":{"rendered":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/?p=2286"},"modified":"2020-05-23T12:13:55","modified_gmt":"2020-05-23T10:13:55","slug":"sociologija-nenormalnost-i-nova-normalnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/hr\/2020\/05\/23\/sociologija-nenormalnost-i-nova-normalnost\/","title":{"rendered":"Sociologija, (ne)normalnost i nova normalnost"},"content":{"rendered":"

Jedan od naju\u010destalijih izraza u opisivanju stvarnosti u doba pandemije COVID-19 jest da ovakvo stanje \u201enije normalno\u201c. Isti izraz kori\u0161ten je za izra\u017eavanje zabrinutosti kao reakcije na op\u0107u krizu uzrokovanu pandemijom, a nerijetko mo\u017eemo \u010duti kako se, bar dok se ne razvije cjepivo kao ultimativno oru\u017eje u borbi protiv pandemije, trebamo pripremiti na \u201enovu normalnost\u201c. Izraz \u201enormalno\u201c je primarni kvalifikator postoje\u0107ih ili bolje re\u010deno o\u010dekivanih<\/em> stanja ili situacija u kojima se nalazimo kao pojedinci, dru\u0161tvene grupe ilidru\u0161tva u cjelosti. Razina op\u0107enitosti ovom izrazu daje status nesvodivosti i kao izraza i kao dru\u0161tvne pojavnosti, zbog \u010dega je rijetko predmetom sociolo\u0161kog interesa. Me\u0111utim, neo\u010dekivana<\/em>, neo\u010dekivnim ispunjena<\/em> ili krizna stanja poput aktualnog, koje ozna\u010davamo kao \u201enenormalne\u201c, ogoljavaju dru\u0161tveni poredak s pripadaju\u0107im strukturama i t\u020fkom (pogotovo onim svakodnevnim) koje ih odr\u017eava, a \u0161to prepoznajemo kao dru\u0161tveni \u017eivot. Jedna zanimljiva stvar vezana za dru\u0161tveni \u017eivot jest da se nastavlja unato\u010d strukturnim poreme\u0107ajima. Upravo je ta \u010dinjenica, koju ina\u010de ozna\u010davamo izrazom \u201eprilago\u0111avanje\u201c, osnova za grandiozne\u00a0 kvalifikatore ili deskriptore kao \u0161to su: \u201enormalno\u201c, \u201enenormalno\u201c, \u201enormalnost\u201c i \u201enova normalnost\u201c[1]<\/a>.<\/p>\n

Iako sam navedene izraze ozna\u010dio kao deskriptore, jer ih naj\u010de\u0161\u0107e koristimo u opisivanju stanja i situacija, nastojat \u0107u, kroz kratku pojmovnu analizu iz kuta vlastite specijalisti\u010dke ekspertize (sociologija prava), demonstrirati kako je njihova narav prvenstveno preskriptivna. Naime, premda je odre\u0111enje pojma \u201enormalno\u201c ili \u201enormalnost\u201c daleko od jednozna\u010dnog, stajali\u0161ta sam da je su\u0161tina ovog pojma u o\u010dekivanju<\/em> i o\u010dekivanom<\/em>, a da je osnovni element (ujedno i definijens) pojma \u201enormalnosti\u201c \u2013 pojam norme.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Definiranje pojma \u201enormalnost\u201c na osnovu pojma norme predstavlja primarni i pozitivni na\u010din \u2013 u smislu da \u201enormalnost\u201c definiramo kao pojavu koja se temelji na normama. Sekundarni na\u010din definiranja polazi od pojma \u201enenormalnost\u201c i negativan je u smislu da je njegova su\u0161tina u onome \u0161to \u201enije normalno\u201c. Zanimljivo je da je se sociologija naj\u010de\u0161\u0107e koristi sekundarnim na\u010dinom gdje pojam \u201enenormalnost\u201c zamjenjuje pojmom devijantnosti kojeg je puno lak\u0161e operacionalizirati \u2013 i zbog \u010dega kao etabliranu disciplinu imamo sociologiju devijantnosti, a ne sociologiju normalnosti.<\/p>\n

Prije nego se upustim u vrlo kratko obrazlo\u017eenje svoje tvrdnje o normama kao elementarnim \u010desticama \u201enormalnosti\u201c samo \u0107u ukratko spomenuti neka od razumijevanja ovog pojma u klasi\u010dnoj sociologiji s obzirom da su jo\u0161 uvijek aktualna. U organicisti\u010dkoj sociologiji pojam \u201enormalnog\u201c izjedna\u010den je sa zdravljem ili zdravim funkcioniranjem organizma[2]<\/a>, a \u0161to je osnovna misao na kojoj po\u010diva oblast socijalne patologije. U funkcionalisti\u010dkoj sociologiji, prvo kod Durkheima, \u201enormalnost\u201c je shva\u0107ena kao prosje\u010dnost ili srednja mjera[3]<\/a>, a potom se, naro\u010dito kod Parsonsa i Mertona, razumijeva u kategorijama stabilnosti, ravnote\u017ee, reda i poretka, odnosno razumijeva se, s jedne strane, kao uspje\u0161no prilago\u0111avanje pojedinca dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima te, s druge strane, kao i uspje\u0161nost integracije i funkcionalnosti dru\u0161tvenog sistema[4]<\/a>. Vjerojatno je najpoznatiji primjer definiranja pojma \u201enormalnost\u201c na sekundaran na\u010din onaj iz interakcionisti\u010dke paradigme gdje se \u201enormalnost\u201c o\u010dituje u vlastitoj odsutnosti uslijed sloma dru\u0161tvenog poretka na razini svakodnevnog \u017eivota[5]<\/a>.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Vra\u0107aju\u0107i se na definiciju \u201enormalnosti\u201c kao pojavnosti utemeljenoj na i\/ili sastavljenoj od normi, du\u017ean sam napomenuti da je moje shva\u0107anje preskriptivnosti izraza \u201enormalnost\u201c u vezi s razumijevanjem pojma norme, a da je ovaj pojam konstruiran na temeljima funkcionalisti\u010dke paradigme dru\u0161tva. To\u010dnije, norme trebamo razumijevati kao dru\u0161tvene \u010dinjenice. U ovom smislu, norme se iskazuju kao dru\u0161tvene silnice koje na pojedinca (pojedina\u010dno pona\u0161anje) djeluju izvanjski i prinudno i, prema Durkheimu, upravo u ovakvom odre\u0111enju otkriva se bit normi, koja je istodobno i normativna i faktualna[6]<\/a>. Ovo nas odvodi korak dalje prema definiranju pojma norme u suvremenoj sociologiji, to\u010dnije sociologiji prava.<\/p>\n

Prema definiciji autora nordijske \u0161kole sociologije prava, H\u00e5kana Hyd\u00e9na i M\u00e5nsa Svenssona, norma je generalizirano o\u010dekivanje individualnog pona\u0161anja, to\u010dnije, norma je dru\u0161tvena \u010dinjenica u kojoj su ujedinjeni momenti \u201ejest\u201c i \u201etreba\u201c, a \u010dija su su\u0161tinska svojstva: a) imperativ (\u010disto trebanje), b) dru\u0161tvena reprodukcija i c) individualno razumijevanje o\u010dekivanog pona\u0161anja[7]<\/a>. Ukoliko norme pojmimo kao, nadasve, o\u010dekivanja, onda i za \u201enormalnost\u201c mo\u017eemo re\u0107i da je satkana od normi, odnosno da predstavlja ono o\u010dekivano<\/em>. Ovo je ujedno i razlog zbog \u010dega sam nagla\u0161avao rije\u010d \u201eo\u010dekivanje\u201c iznad u tekstu.<\/p>\n

Do istog rezultata \u0107emo do\u0107i ako upotrijebimo sekundarni na\u010din definiranja pojma \u201enormalnosti\u201c, odnosno ukoliko se fokusiramo na pojam \u201enenormalnosti\u201c. Su\u0161tina ovog pojma je u odstupanju i to odstupanju od o\u010dekivanog, bilo da pod o\u010dekivanim podrazumijevamo zdrav re\u017eim funkcioniranja ili poop\u0107enu prosje\u010dnost. Odstupanje od o\u010dekivanog je su\u0161tina pojma devijantosti. Devijantnost je svako odstupanje od o\u010dekivanog koje mo\u017ee biti naprosto druga\u010dije (alternativno), druga\u010dije i upereno protiv vladaju\u0107eg reda i poretka (delinkventno) ili druga\u010dije i nezdravo (aberantno i patolo\u0161ko). Da zaklju\u010dim, preskriptivnost izraza \u201enormalnost\u201c posljedica je normativnosti pojma \u201enormalnost\u201c ali, budu\u0107i da je u pojmu norme implicirana ne samo normativnost nego i faktualnost, mi \u201enormalnost\u201c tretiramo kao deskriptivni izraz, a \u0161to za posljedicu ima da mu pridajemo status nesvodivosti, zbog \u010dega izbjegava fokusu konvencionalne sociolo\u0161ke analize \u2013 sve do onog momenta kada \u201enormalnost\u201c postane odsutna. Drugim rije\u010dima, \u201enormalnost\u201c nikada nije naprosto opisuju\u0107a nego je uvijek i propisuju\u0107a.<\/p>\n

Na tragu ove kratke pojmovne analize sada mo\u017eemo razmatrati izraze \u201enormalno\u201c, \u201enormalnost\u201c, \u201enenormalnost\u201c i \u201enova normalnost\u201c u kontekstu aktualne pandemije. Teorijski okvir ovog razmatranja bit \u0107e strukturalno-funkcionalisti\u010dka teorija. U smislu dru\u0161tvenog stanja, pandemija COVID-19 pojavljuje se kao \u201enenormalnost\u201c u kojoj ne znamo \u0161to to\u010dno o\u010dekivati (npr. mo\u017eemo li o\u010dekivati da \u0107e online<\/em> obrazovna ili radna postignu\u0107a biti istog standarda kvalitete kao offline<\/em> postignu\u0107a? Mo\u017eemo li o\u010dekivati da sistemski imperativ privrede prevagne nad vrijednosti javnog zdravlja u skorijoj budu\u0107nosti?). Istozna\u010dno se pojavljuje i u smislu dru\u0161tvene situacije (npr. mogu li o\u010dekivati da \u0107u jesen i zimu provesti u izolaciji kao \u0161to sam prolje\u0107e? Ho\u0107e li se u tom slu\u010daju o\u010dekivati da, u radu od ku\u0107e, budem propisno odjeven i to budem morao dokazati?). O\u010dekivanja su vi\u0161e nejasna \u0161to je stanje ili situacija neizvjesnija, a neizvjesnost je samo izraz kojim opisujemo jo\u0161 neostvarenu prilagodbu, i to funkcionalno pojmljenu prilagodbu<\/em>[8]<\/a>. Ukoliko ovo poku\u0161amo objasniti u slobodnoj interpretaciji Parsonsove AGIL<\/em> sheme[9]<\/a>, gdje funkcionalne imperative tretiramo kao faze u procesnom slijedu, re\u0107i \u0107emo da je \u201enenormalnost\u201c najizra\u017eenija dok sistem na okru\u017eenje ne reagira prilagodbom (A). Ovo stanje neo\u010dekivanog zna\u010dajno se minimalizira kada se odredi cilj (G), odnosno kada se utvrdi pravac generiranja normativne strukture iz utvr\u0111enih vrijednosti i sistemskih imperativa, skoro pa nestaje u fazi integracije (I) zahvaljuju\u0107i mehanizmima dru\u0161tvene kontrole i gdje se, istodobno, kao \u201enenormalnost\u201c sada pojavljuje ono \u0161to odstupa od propisanih normi, te, kona\u010dno, u fazi latencije i odr\u017eavanja obrazaca (L) po\u010detna \u201enenormalnost\u201c sada postoji isklju\u010divo kao odstupanje od propisanih normi, odnosno od \u201enormalnosti\u201c koja je zadobila status nesvodivosti ili, kako bi Pierre Bourdieu rekao \u2013 status doxe<\/em> iz orthodoxe<\/em>[10]<\/a>.<\/p>\n

Procjenjuju\u0107i stanje \u201enormalnosti\u201c i \u201enenormalnosti\u201c na prostoru ex-Yu dr\u017eava, , ne \u010dini mi se da smo trpjeli \u201enenormalnost\u201c du\u017ee nego \u0161to bi trpjeli posljedice inicijalnog \u0161oka, u svakom slu\u010daju kra\u0107e nego \u0161to se stvarno \u010dini. Preporuke lije\u010dni\u010dke struke, od kojih najva\u017eniji naputak nes(p)retno formuliran kao \u201esocijalno distanciranje\u201c, efektivno su pretvorene u pravne norme (uredbe, naredbe i druge pravne norme) kojima su propisane zabrana i ograni\u010denja, uklju\u010duju\u0107i i ograni\u010denja ustavom zajam\u010denih sloboda; ali su, tako\u0111er, pretvorene i u dru\u0161tvene norme kojima su se pojasnila o\u010dekivanja individualnog pona\u0161anja u konkretnim situacijama: u prodavaonici, banci, na radnom mjestu i tome sli\u010dno, uklju\u010duju\u0107i i zahtjev no\u0161enja maski i rukavica. Norma koja propisuje no\u0161enje maski i rukavica uskoro bi mogla postati pravnom normom, odnosno ono \u0161to mi kao adresati pravnih normi prepoznajemo kao obavezu \u010dije nepo\u0161tivanje mo\u017ee izazvati reakciju u vidu organizirane sankcije.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Preporuke lije\u010dni\u010dke struke ujedno su ocrtale pravac prilagodbe kao i pravac normiranja. Protokom vremena dru\u0161tveni \u0107e \u017eivot \u0107e iz ‘kaosa’ neo\u010dekivanog (evidentnog kroz primjere pani\u010dne kupovine) splasnuti u tijek prilago\u0111enih dru\u0161tvenih struktura i nastaviti svoje kretanje u stanju koje \u0107emo, barem privremeno, kvalificirati kao \u201enovu normalnost\u201c. U \u201enovoj normalnosti\u201c dobit \u0107emo priliku naviknuti se na no\u0161enje maski i rukavica, odr\u017eavanje \u00a0prostorne distance na mjestima rada, u\u010dionicama i bogomoljama, limitiranim restoranskim ponudama, praznim stadionima i koncertnim dvoranama, reduciranom avionskom prometu i turisti\u010dkim rutama i tako dalje i tome sli\u010dno[11]<\/a>. U slu\u010daju da izvanredne okolnosti koje diktiraju ovakvu \u201enormalnost\u201c potraju, a \u0161to se iskreno nadam da ne\u0107e biti slu\u010daj, ta \u201enova normalnost\u201c postat \u0107e jednostavno \u2013 normalnost.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"Samir Fori\u0107,<\/p>\n

Odsjek za sociologiju Fakulteta politi\u010dkih nauka Univerziteta u Sarajevu,
\n23. 5. 2020.<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

Zahvalnost na doprinosu u unaprje\u0111enju\u00a0kvaliteta teksta dugujem kolegicama Simoni Kuti i Jaki Primorac.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> Ovaj uvid, inspiriran refleksivnom matricom u sociologiji, potvr\u0111uje da je svijet nesvodivih ili sasvim obi\u010dnih i samorazumljivih dru\u0161tvenih pojavnosti legitimno podru\u010dje sociolo\u0161kog promi\u0161ljanja i istra\u017eivanja ili, kako to ka\u017ee Ivana Spasi\u0107: \u201eOnebi\u010davanje obi\u010dnog, iskazivanje pre\u0107utnog, propitivanje samorazumljivog mo\u017ee se shvatiti kao ne samo kao preduslov za sociologiju svakodnevnog nego i za sociologiju samu\u201c (Spasi\u0107, I. 2004. Sociologije svakodnevnog \u017eivota. Beograd: Zavod za ud\u017ebenike i nastavna sredstva, str. 21-2).\r\n\r\n[2]<\/a> Jugovi\u0107, A. 2002. Dru\u0161tvena patologija i normalnost: teorijske i prakti\u010dne perspektive. Beograd: Slu\u017ebeni glasnik, str. 20.\r\n\r\n[3]<\/a> Jugovi\u0107, A. 2009. Teorija dru\u0161tvene devijantnosti. Beograd: Slu\u017ebeni glasnik, str. 55.\r\n\r\n[4]<\/a> Ibid., str. 100-27.\r\n\r\n[5]<\/a> Spasi\u0107, I. 2004. Sociologije svakodnevnog \u017eivota. Beograd: Zavod za ud\u017ebenike i nastavna sredstva.\r\n\r\n[6]<\/a> Durkheim, E. 1999. Pravila sociolo\u0161ke metode. Zagreb: Naklada \u201eJesenski i Turk\u201c, str. 15.\r\n\r\n[7]<\/a> Vi\u0161e u Hyd\u00e9n & Svensson. 2008. \u201eThe Concept of Norms in Sociology of Law\u201c u Hyd\u00e9n & Wickenberg, Contributions in Sociology of Law. Remarks from a Swedish Horizon. Lund: Sociology of Law, Lund University, pp.\u00a0 135-7. Potpunija Svenssonova definicija glasi da su norme \u201e(a) normativni iskazi koji su (b) socijalno reproducirani i (c) predstavljaju individualnu percepciju o\u010dekivanja okoline u vezi s vlastitim pona\u0161anjem (Svensson, M. 2013. \u201eNorms in Law and Society: Towards a Definition of Socio-Legal Concept of Norms\u201c u Baier, M., Social and Legal Norms: Towards a Socio-Legal Understanding of Normativity. Abdington: Routledge, p. 47). O nordijskoj \u0161koli sociologije prava i pristupu zasnovnom na normama vi\u0161e u Fori\u0107, S. 2020. \u201eNormativno razmatranje dru\u0161tva i pristup zasnovan na normama: primjer nordijske \u0161kole sociologije prava\u201c u \u010camo, M. i Osmi\u0107, A. Pola stolje\u0107a sociologije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Fakultet politi\u010dkih nauka, str. 89-124.\r\n\r\n[8]<\/a> U kontekstu strukturalnog funkcionalizma prilago\u0111avanje se pojavljuje kao su\u0161tinski element pojma \u201enormalnosti\u201c jer se odnosi na efektivno (uspje\u0161no) prilago\u0111avanje dru\u0161tvenog sistema njegovom okru\u017eenju, kao i prilago\u0111avanja pojedinaca i dru\u0161tvenih grupa dominantnim vrijednosno-normativnim obrascima i ulogama (op. cit. Jugovi\u0107, 2007: 100-27).\r\n\r\n[9]<\/a> Parsons, 1961 u Calhoun, C. et al<\/em>. (Eds.). 2007. Classical Sociological Theory [2nd Edition]. Malden, MA: Blackwell Publishing, pp. 421-40.\r\n\r\n[10]<\/a> Bourdieu, P. 1987. \u201eThe Force of Law: Towards a Sociology of Judicial Field\u201c. Hastings Law Journal, Vol. 38., p. 848.\r\n\r\n[11]<\/a> Sanchez, R. 2020. America's 'new normal' will be anything but ordinary. CNN<\/em>. [online]. 04. april 2020. godine. Dostupno na: https:\/\/edition.cnn.com\/2020\/04\/16\/us\/coronavirus-pandemic-new-normal\/index.html<\/a> [pristupljeno: 04. aprila 2020. godine].<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jedan od naju\u010destalijih izraza u opisivanju stvarnosti u doba pandemije COVID-19 jest da ovakvo stanje \u201enije normalno\u201c. Isti izraz kori\u0161ten je za izra\u017eavanje zabrinutosti kao reakcije na op\u0107u krizu uzrokovanu pandemijom, a nerijetko mo\u017eemo \u010duti kako se, bar dok se ne razvije cjepivo kao ultimativno oru\u017eje u borbi protiv pandemije, trebamo pripremiti na \u201enovu normalnost\u201c. … Nastavi \u010ditati Sociologija, (ne)normalnost i nova normalnost<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":862,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-2286","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2286","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/users\/862"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2286"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2286\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2292,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2286\/revisions\/2292"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2286"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2286"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2286"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}