{"id":2251,"date":"2020-05-13T09:47:48","date_gmt":"2020-05-13T07:47:48","guid":{"rendered":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/?p=2251"},"modified":"2020-05-13T09:47:48","modified_gmt":"2020-05-13T07:47:48","slug":"pandemija-covid-19-i-buducnost-europske-unije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/hr\/2020\/05\/13\/pandemija-covid-19-i-buducnost-europske-unije\/","title":{"rendered":"Pandemija COVID-19 i budu\u0107nost Europske unije"},"content":{"rendered":"

U povijesti Europske unije brojne su krize \u010desto imale istovremeno i dezintegracijske i integracijske u\u010dinke.[1]<\/a> S jedne strane, krize su imale zna\u010dajne politi\u010dke reperkusije u obliku zao\u0161travanja odnosa izme\u0111u dr\u017eava \u010dlanica, pa i dovo\u0111enja u pitanje budu\u0107nosti europske integracije. S druge strane, krize su \u010desto generirale nova institucionalna rje\u0161enja te dovodile do postupne integracije koja je s vremenom u\u010dinila Europsku uniju najintegriranijom regionalnom organizacijom sa zna\u010dajnim federativnim karakteristikama. I izbijanje zdravstvene krize oko tzv. kravljeg ludila iz 1990-ih imalo je takve posljedice. Nakon \u0161to je Europska komisija 1996. zabranila izvoz britanske govedine do\u0161lo je do zao\u0161travanja odnosa izme\u0111u vlade Johna Majora i ostatka EU. No ista je kriza ne\u0161to kasnije dovela i do uspostavljanja nove europske regulatorne institucije: Europske agencije za sigurnost hrane koja je osnovana 2002.<\/p>\n

Kriza eurozone koja je po\u010dela krajem 2009. prouzro\u010dila je uzlet euroskepti\u010dnih stranaka u cijeloj Europi i pojednostavljene podjele na \u201e\u0161tedljivi\u201c\/\u201ehegemonijski\u201c europski Sjever i \u201erasipni\u201c\/\u201eeksploatirani\u201c europski Jug. Rasprave o spa\u0161avanju eurozone bile su direktan povod za nastanak stranke Alternativa za Njema\u010dku (AfD). U po\u010detku usmjeren na kritiku pomo\u0107i zadu\u017eenim \u010dlanicama eurozone, AfD je evoluirao u utjecajnu radikalno desnu stranku dovode\u0107i u pitanje ne samo stereotip o njema\u010dkom proeuropskom konsenzusu, ve\u0107 i onaj o potpunom prevladavanju nacisti\u010dke pro\u0161losti. Mjere \u0161tednje na europskom su Jugu, pak, dovele do ja\u010danja radikalne i euroskepti\u010dne ljevice u Gr\u010dkoj (Syriza) i \u0160panjolskoj (Podemos), ali i populisti\u010dkog Pokreta pet zvijezda, te radikalno desne Lige u Italiji. S druge strane, tijekom i nakon krize stvorene su institucije i mehanizmi za prevladavanje krize eurozone i sprje\u010davanje sli\u010dnih kriza: Europski stabilizacijski mehanizam 2012., te bankovna unija 2014.<\/p>\n

Izbjegli\u010dka kriza iz 2015. dodatno je oja\u010dala euroskepti\u010dne politi\u010dke snage i pretvorila autoritarnog ma\u0111arskog premijera Viktora Orb\u00e1na u branitelja kr\u0161\u0107anstva i simbol otpora Isto\u010dne Europe Briselu. Poku\u0161aji reforme dublinskog sustava kroz podjelu odgovornosti za prihvat tra\u017eitelja azila propali su i izazvali napetosti izme\u0111u europskog Zapada i Istoka. No, kriza nije imala istovjetan u\u010dinak na sve postkomunisti\u010dke \u010dlanice, jer je potakla hrvatske i bugarske vlasti da \u0161to prije postanu dio schengenskog prostora i pribli\u017eila ih politici europske jezgre. Tako\u0111er kriza je dovela i do reformi i ja\u010danja agencije Frontex, \u010diji bi grani\u010dni policajci od 2021. trebali osiguravati vanjske granice EU pri \u010demu bi nosili europske uniforme i tako dali dodatnu supranacionalnu dimenziju europskim vanjskim granicama.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Prve posljedice pandemije COVID-19 za europsko dru\u0161tvo su podjele i narativi sli\u010dni onima u dvije prethodne krize. To pove\u0107ava vjerojatnost dezintegriraju\u0107ih procesa i ugro\u017eava stabilnost Unije, jer su na sceni jo\u0161 uvijek mnogi od va\u017enih aktera prethodne dvije krize, a me\u0111u kojima vlada nepovjerenje. U ekonomskim analizama \u010desto se spominju recesije s dvostrukim dnom, a jedna takva pogodila je eurozonu u razdoblju od 2008. do 2013. \u010cini se da bi EU mogla pogoditi i kriza odnosa europske jezgre i periferije s dvostrukim dnom.<\/p>\n

Sociolo\u0161ki pristup koji mo\u017ee pomo\u0107i razumijevanju utjecaja kriza, pa i ove, na budu\u0107nost EU je Lockwoodovo razlikovanje socijalne i sistemske dimenzije procesa (dez)integracije.[2]<\/a> Lockwood ga je uveo kako bi objasnio radikalnu promjenu dru\u0161tvenog poretka ili njezin izostanak. Razlikovao je socijalnu integraciju, koja se odnosi na stupanj suradnje ili konflikta izme\u0111u dru\u0161tvenih aktera, te sistemsku integraciju koja se odnosi na stupanj kompatibilnosti ili proturje\u010dnosti institucionalnih dijelova (podsustava i institucionalnih rje\u0161enja) dru\u0161tvenog sustava. Postojanje strukturnih neuskla\u0111enosti ne mora nu\u017eno potaknuti dezintegraciju sustava, ve\u0107 je potrebno analizirati i ideologije koje utje\u010du na to kako dru\u0161tveni akteri vide dru\u0161tveni poredak. Primjerice, dublinski sustav o\u010dito proizvodi strukturne napetosti jer stavlja poseban pritisak na prve zemlje ulaska. No, tek uklju\u010divanjem analize na\u010dina na koji razni dru\u0161tveni akteri vide EU, mogu\u0107e je razumjeti posljedice izbjegli\u010dke krize na (dez)integracijske procese. Tako se i posljedice ove krize na EU, mogu pratiti preko razvoja odnosa izme\u0111u politi\u010dkih aktera na europskoj i nacionalnoj razini s jedne strane, a s druge strane preko kompatibilnosti institucionalnih rje\u0161enja na europskoj razini i njihovog vi\u0111enja od strane politi\u010dkih aktera.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Posebno \u0107e biti potrebno pratiti posljedice pandemije na politi\u010dko pozicioniranje prema EU u dvije \u010dlanice s dosad najve\u0107im brojem smrtnih slu\u010dajeva: \u0160panolskoj i Italiji. U ove su se dvije mediteranske \u010dlanice, koje su bile i me\u0111u najpogo\u0111enijim ekonomijama tijekom krize eurozone, u proteklom desetlje\u0107u dogodile zna\u010dajne promjene u odnosu prema Briselu. Iako su nekad svrstavane me\u0111u najvi\u0161e proeuropski orijentirane \u010dlanice, u obje su zemlje u posljednjih deset godina oja\u010dale euroskepti\u010dne stranke i na ljevici i na desnici. U Italiji je vidljiv i porast tvrdog euroskepticizma u javnom mnijenju. Prema zadnjem istra\u017eivanju Eurobarometra provedenom u jesen 2019. 40% Talijana smatralo je da bi Italiji bilo bolje izvan EU, dok je 2012. taj stav podr\u017eavalo tek 29% Talijana.[3]<\/a> S druge strane, oja\u010dao je utjecaj proeuropskih socijaldemokrata iz obje zemlje na europskoj razini. \u0160panjolski i talijanski socijaldemokrati postali su najbrojniji predstavnici svoje eurogrupacije te zajedno imaju vi\u0161e od \u010detvrtine svih socijaldemokratskih zastupnika u Europskom parlamentu (14% \u0161panjolski, a 12 % talijanski socijaldemokrati).[4]<\/a> To je, posebno u slu\u010daju Italije, vi\u0161e posljedica slabih rezultata socijaldemokrata iz dviju najve\u0107ih \u010dlanica (Njema\u010dke i Francuske) i odlaska britanskih socijaldemokrata iz Europskog parlamenta, nego porasta njihove popularnosti. Ukoliko bi socijaldemokrati pretrpjeli zna\u010dajnije udarce i u svojim posljednjim utvrdama, smanjit \u0107e se utjecaj politi\u010dkih opcija koje guraju ideju federalne Europe. Europski su socijaldemokrati postupno napu\u0161taju\u0107i ideje \u201esocijalizma u jednoj zemlji\u201c postali mo\u017eda i najzna\u010dajniji nositelji europeizma. Otkad je 2018. postao premijer, Pedro S\u00e1nchez sna\u017eno zagovara zna\u010dajniju ulogu \u0160panjolske u Europi, a i ovu krizu vidi kao \u201epriliku da se izgradi mnogo sna\u017enija Europska unija\u201c.[5]<\/a> Novitet na \u0161panjolskoj politi\u010dkoj sceni uspjeh je stranke Vox osnovane 2013., prve stranke radikalne i euroskepti\u010dne desnice koja je uspjela u\u0107i u \u0161panjolski parlament, gdje je trenutno tre\u0107a stranka po snazi. Predsjednik Vox-a Santiago Abascal, ina\u010de diplomirani sociolog, \u017eestokom retorikom optu\u017euje Sancheza i njegove koalicijske partnere Podemos za lo\u0161u reakciju na pandemiju.<\/p>\n

Ova kriza mo\u017ee ubrzati odgovore na brojna pitanja o pozicioniranju novih politi\u010dkih aktera prema Briselu. Klju\u010dno je pitanje mo\u017ee li radikalna desnica preuzeti vlast u \u0160panjolskoj i Italiji i zaustaviti europsku integraciju. U \u0160panjolskoj se to trenutno \u010dini malo izglednim jer je jo\u0161 uvijek dominantni akter na desnici relativno proeuropski orijentirana Narodna stranka. No, u Italiji su protagonisti takvog potencijalnog preokreta, osim radikalno desne i euroskepti\u010dne Salvinijeve Lige koja je vode\u0107a u istra\u017eivanjima javnog mnijenja, i postfa\u0161isti Bra\u0107a Italije kojima u zadnje vrijeme raste popularnost. Drugo va\u017eno pitanje je ho\u0107e li radikalna ljevica na europskom Jugu biti pacificirana i europeizirana svojim sudjelovanjem u nadnacionalnom rje\u0161avanju posljedica krize, kao \u0161to se to dogodilo Syrizi. \u010cini se da se to mo\u017ee dogoditi i \u0161panjolskom Podemosu koji mo\u017ee lak\u0161e ubla\u017eiti svoj euroskepticizam pomo\u0107u potencijalnog prevo\u0111enja internacionalizma, koji je inherentan socijalisti\u010dkim organizacijama, na potragu za druga\u010dijom EU. Pokret pet zvijezda u kojem se vodi rat izme\u0111u ideolo\u0161ki potpuno razli\u010ditih frakcija i kojem je populizam jedina \u010dvrsta ideolo\u0161ka osnova vjerojatno \u0107e te\u017ee na\u0107i zajedni\u010dki jezik s briselskim elitama. Talijanski premijer Giuseppe Conte je tako\u0111er nepoznanica jer, kao ni Pokret pet zvijezda koji su ga kao prodornog profesora prava postavili na \u010delo talijanske vlade, nema jasno izgra\u0111en stav prema EU. Novo vodstvo Pokreta pet zvijezda suprotstavlja se kompromisu koji je postignut oko paketa pomo\u0107i \u010dlanicama eurozone, dok ga njihovi koalicijski partneri iz proeuropske i socijaldemokratske Demokratske stranke podr\u017eavaju.<\/p>\n

Kompromis izme\u0111u \u010dlanica eurozone uklju\u010duje pomo\u0107 za borbu protiv pandemijske krize od oko 240 milijardi eura kreditnih linija koje \u0107e Europski stabilizacijski mehanizam plasirati \u010dlanicama eurozone bez postavljanja ekonomskih uvjeta. No, rje\u0161enje ne uklju\u010duje uvo\u0111enje tzv. koronaobveznica koje su tra\u017eili \u0161panjolska i talijanska vlada i nakon kojih bi \u010dlanice eurozone zajedni\u010dki preuzele odgovornost za dug pojedinih \u010dlanica. Bilo je te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e se to u ovako kratkom roku dogoditi, jer bi uvo\u0111enje koronaobveznica osim simbolike ostvarivanja solidarne politi\u010dke zajednice, stvorilo i sna\u017enu strukturnu pretpostavku za daljnju federalizaciju EU, a za \u0161to sad ne postoji politi\u010dka volja. Povijesne komparacije upu\u0107uju na zna\u010daj takvog koraka jer je, primjerice, preuzimanje zajedni\u010dke odgovornosti za otplatu duga kojim su strane zemlje financirale Ameri\u010dku revoluciju bio jedan od klju\u010dnih momenata u stvaranju Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava.[6]<\/a><\/p>\n

Osim stvaranja nove napetosti izme\u0111u europskog Sjevera i Juga, pandemija bi mogla utjecati na daljnju divergenciju izme\u0111u europskog Istoka i Zapada. Dr\u017eave koje nisu \u010dlanice eurozone, a to je vi\u0161e od polovice postsocijalisti\u010dkih \u010dlanica, u manjoj \u0107e mjeri mo\u0107i koristiti europska sredstva predvi\u0111ena za borbu protiv pandemije i njezinih posljedica. Osim ove potencijalne zapreke ekonomskoj konvergenciji europskog Istoka i Zapada, pandemija je ve\u0107 dovela i do toga da su se \u010dlanice ponovno uglavnom podijelile na stare i postkomunisti\u010dke \u010dlanice oko osude Orb\u00e1novog re\u017eima u kori\u0161tenju pandemijske krize za ja\u010danje autoritarnosti njegove vlasti. Hrvatska, to\u010dnije vladaju\u0107i HDZ, ponovno nije osudila Fideszovu politiku. To nisu u\u010dinile ni druge srednjoeuropske \u010dlanice Europske pu\u010dke stranke, uz izuzetak litvanskih, \u010de\u0161kih i slova\u010dkih demokr\u0161\u0107ana, iako ma\u0111arska vlada dovodi u pitanje klju\u010dne vrijednosti Europske unije: po\u0161tivanje na\u010dela demokracije, vladavine prava i slobode govora. A to su vrijednosti koje su bile deklarirani ciljevi \u201epovratka Europi\u201c srednjoeuropskih politi\u010dkih aktera ili njihovih prethodnika. Dakako, ne mo\u017ee se govoriti o jedinstvenim posljedicama pandemije na odnos europskog Zapada i Istoka, jer su se uz divergencijske, pojavile i konvergencijske tendencije. Kao i u izbjegli\u010dkoj krizi, hrvatske i bugarske elite na krizu su reagirale sa sna\u017enijom \u017eeljom za prelazak u vi\u0161u brzinu europske integracije tj. za ulazak u eurozonu.<\/p>\n

Uz veliku pozornost koje je dobilo zao\u0161travanje europskih podjela i zatvaranje nacionalnih granica, skoro je nezamije\u0107eno pro\u0161la vijest da je Europska komisija izdala preporuke o za\u0161titi europskih poduze\u0107a od stranih preuzimanja. Cilj je bio me\u0111u ostalim izbje\u0107i situaciju nakon krize eurozone kad su ponajprije kineske tvrtke preuzimale europske tvrtke kojima je pala vrijednost. U svojem je javnom obrazlo\u017eenju te odluke predsjednica Komisije Ursula von der Leyen govorila o potrebi za o\u010duvanjem \u201e na\u0161e ekonomske suverenosti\u201c.[7]<\/a> Ova kriza \u0107e mo\u017eda biti i iskori\u0161tena kao prilika da se oja\u010da proces europeizacije europskih ekonomija koji traje jo\u0161 od kraja 1980-ih.[8]<\/a> Ho\u0107e li u EU nakon zavr\u0161etka pandemije prevladati dezintegracijski ili integracijski procesi, osim o razmjerima ekonomske krize, ovisit \u0107e prvenstveno o tome u kojoj \u0107e mjeri europski lideri uspjeti prilagoditi institucionalna rje\u0161enja interesima i idejama brojnih i \u010desto suprotstavljenih politi\u010dkih aktera.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nikola Petrovi\u0107<\/p>\n

Institut za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu,
\n13. 5. 2020.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> Ovaj tekst je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom UIP-2019-04-2979.\r\n\r\n[2]<\/a> Hvala Marku Mrakov\u010di\u0107u na ovoj ideji, kao i na komentarima na prija\u0161nje verzije teksta. Vidi: Lockwood, David (1964). Social and System Integration, u: George K. Zollschann i Walter Hirsch (ur). Explorations in Social Change<\/em>. London: Routledge, str. 244-257. Mrakov\u010di\u0107, Marko (2013). Doprinosi sociolo\u0161ke teorije konceptualizaciji (dez)integracije dru\u0161tva. Zbornik Pravnog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Rijeci<\/em>, 34 (2): 1043-1072.\r\n\r\n[3]<\/a> https:\/\/ec.europa.eu\/commfrontoffice\/publicopinion\/index.cfm<\/a> Isto istra\u017eivanje iz jeseni 2019. pokazuje da je prema udjelu ispitanika koji smatraju da bi njihovoj zemlji bilo bolje izvan EU Hrvatska (43%) pretekla Ujedinjeno Kraljevstvo (41%).\u00a0\r\n\r\n[4]<\/a> https:\/\/www.europarl.europa.eu\/meps\/en<\/a>\r\n\r\n[5]<\/a>https:\/\/www.theguardian.com\/world\/commentisfree\/2020\/apr\/05\/europes-future-is-at-stake-in-this-war-against-coronavirus<\/a> \u0160panjolska socijalisti\u010dka radni\u010dka stranka (PSOE) je od sredine 1980-ih postala izrazito proeuropski i internacionalisti\u010dki orijentirana socijaldemokratska stranka. Mnogi vode\u0107i \u0161panjolski socijaldemokrati od Javiera Solane preko Carlosa Westendorpa do sada\u0161njeg europskog \u201eministra vanjskih poslova\u201c Josepa Borrella imali su zna\u010dajne uloge u me\u0111unarodnoj politici. S\u00e1nchez je tako\u0111er dio tog miljea jer je svoju karijeru po\u010deo sredinom 1990-ih kao voditelj Westendorpova ureda visokog UN-ovog povjerenika za Bosnu i Hercegovinu.\r\n\r\n[6]<\/a> Hager, Sandy Brian (2016). Public Debt, Inequality and Power. The Making of a Modern Debt State<\/em>. Oakland: University of California Press.\r\n\r\n[7]<\/a> https:\/\/trade.ec.europa.eu\/doclib\/press\/index.cfm?id=212<\/a>\r\n\r\n[8]<\/a> Fligstein, Neil i Merand, Frederic (2002). Globalization or Europeanization? Evidence on the European economy since 1980. Acta Sociologica<\/em>, 45 (1): 7-22.<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U povijesti Europske unije brojne su krize \u010desto imale istovremeno i dezintegracijske i integracijske u\u010dinke.[1] S jedne strane, krize su imale zna\u010dajne politi\u010dke reperkusije u obliku zao\u0161travanja odnosa izme\u0111u dr\u017eava \u010dlanica, pa i dovo\u0111enja u pitanje budu\u0107nosti europske integracije. S druge strane, krize su \u010desto generirale nova institucionalna rje\u0161enja te dovodile do postupne integracije koja … Nastavi \u010ditati Pandemija COVID-19 i budu\u0107nost Europske unije<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":862,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-2251","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2251","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/users\/862"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2251"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2251\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2262,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2251\/revisions\/2262"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2251"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2251"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2251"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}