{"id":2240,"date":"2020-05-11T12:48:27","date_gmt":"2020-05-11T10:48:27","guid":{"rendered":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/?p=2240"},"modified":"2020-05-11T12:48:27","modified_gmt":"2020-05-11T10:48:27","slug":"deindividualizacija-u-doba-koronavirusa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/hr\/2020\/05\/11\/deindividualizacija-u-doba-koronavirusa\/","title":{"rendered":"Deindividualizacija u doba koronavirusa"},"content":{"rendered":"

\u201c(…) u dobru i zlu, zdravlju i bolesti\u2026 Nagodinu.\u201d<\/em><\/p>\n

Do sada je ve\u0107 potpuno jasno da globalna pandemija koronavirusa predstavlja zdravstveni, sigurnosni, ekonomski, psiholo\u0161ki, ali nepobitno i vrlo slo\u017een sociolo\u0161ki fenomen. Zbivaju se dru\u0161tveno-politi\u010dki presedani poput progla\u0161avanja izvanrednih stanja od strane vlada diljem svijeta, centralizacije mo\u0107i u izvr\u0161noj grani vlasti dr\u017eave i njen \u201ccomeback\u201d u mnoge sfere dru\u0161tvenog \u017eivota iz kojih je donedavno bila odsutna. Sve navedeno, i mnogo vi\u0161e, poduzima se u svrhu borbe protiv novog \u201cnevidljivog\u201d neprijatelja te zastra\u0161uju\u0107e brzo postaje dio svakodnevice, \u0161to je zanimljivo i izazovno analizirati iz sociolo\u0161ke perspektive. Mi\u0161ljenja sam, kao i mnogi drugi, da bismo objavljivanjem refleksivnih osvrta, protkanih sociolo\u0161kom imaginacijom po uzoru na C. W. Millsa[1]<\/a>, o teku\u0107em, u najmanju ruku turbulentnom, periodu mogli doprinijeti razumijevanju dru\u0161tvenih promjena no\u0161enih aktualnom globalnom krizom.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Budu\u0107i da pi\u0161em disertaciju na temu procesa individualizacije u hrvatskom dru\u0161tvu, zamijetio sam odre\u0111ena ograni\u010denja primjene teorijskih okvira iz relevantne literature[2]<\/a> na aktualni razvoj doga\u0111aja. Individualizacija se odvija uslijed i inherentna je procesu modernizacije dru\u0161tava (odnosno, pove\u0107anju stupnja obrazovanja, urbanizaciji, rastu \u017eivotnog standarda itd.). Ona je proces osloba\u0111anja pojedinca od spona tradicionalnih vrijednosti, dru\u0161tvenih struktura i o\u010dekivanja tradicionalno povezanih s dru\u0161tvenim statusima ili, kako je to svjetski poznati sociolog Anthony Giddens sro\u010dio: \u201c(…) nemamo drugog izbora nego odabrati\u201d[3]<\/a>. Dakle, tijekom druge polovine 20. stolje\u0107a u zapadnim se dru\u0161tvima kao glavni lik na \u201cdru\u0161tvenu pozornicu\u201d penje pojedinac koji po\u010dinje \u201cigrati ulogu\u201d osnovne jedinice dru\u0161tvenosti nau\u0161trb obitelji, klase, zajednice, etniciteta, religije i sli\u010dnih osnova socio-generi\u010dkih, grupnih identiteta. Drugim rije\u010dima, individualizacija smje\u0161ta pojedinca u poziciju odgovornog, refleksivnog kreatora vlastitog \u017eivotnog puta, zbog koje se on konstantno iznova mora dokazivati prema \u010desto nejasnim i promjenjivim \u201cdo-it-yourself\u201d standardima. Teza o procesu individualizacije tako\u0111er implicira da su ve\u0107ina institucija modernog dru\u0161tva, mehanizmi radnog osposobljavanja i tr\u017ei\u0161te rada te osnovna gra\u0111anska, politi\u010dka i socijalna prava fiksirani na pojedinca, a ne na dru\u0161tvenu grupu. Internalizacija normi institucionaliziranog individualizma postepeno ru\u0161i tradicionalne temelje dru\u0161tvenog su\u017eivota, no integracija se ipak odr\u017eava u obliku paradoksalnog kolektiviteta recipro\u010dne individualizacije[4]<\/a>.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Aktualna dru\u0161tvena situacija otvara mogu\u0107nost postavljanja novih istra\u017eiva\u010dkih pitanja o kretanjima raznih \u010dimbenika individualizacije. Moja je pretpostavka da neki postaju izra\u017eeniji, neki se naglo zaustavljaju, dok u odre\u0111enim domenama dolazi do, bar djelomi\u010dno, reverzibilnosti procesa. Potonje dvije tendencije nazovimo deindividualizacijom. Deindividualizaciju mo\u017eemo prepoznati u smanjenju va\u017enosti i dru\u0161tvene po\u017eeljnosti individualnih \u017eelja i aspiracija. U ovom slu\u010daju ona je u proporcionalnom odnosu s pove\u0107anjem instrumentalne dru\u0161tvene solidarnosti kojoj je cilj suzbijanje epidemije koronavirusa. Deindividualizacija iz ove perspektive tako\u0111er zna\u010di i pove\u0107anje va\u017enosti dru\u0161tvenih kategorija poput dobi, zdravlja, zajednice, vrste zaposlenja, klase i sli\u010dno, kao determinanti dru\u0161tvenog djelovanja.<\/p>\n

Dru\u0161tvo nau\u010deno na individualizam zadesila je nagla potreba za kolektivizmom. Takav neo\u010dekivani preokret te novi oblici dru\u0161tvene solidarnosti i kontrole problemati\u010dni su za individualisti\u010dku (nerijetko i narcisti\u010dku) kulturu modernih dru\u0161tava, \u0161to se manifestira u gotovo svakodnevnim devijacijama od propisanih restriktivnih mjera (pogotovo samoizolacije) usprkos \u010dinjenici da je odgovorno individualno pona\u0161anje krucijalno za zaustavljanje \u0161irenja zaraze. Kako objasniti te u\u010destale devijacije? Jedno od mogu\u0107ih obja\u0161njenja jest da je ranije spominjana internalizacija individualisti\u010dkih vrijednosti u individualiziranom dru\u0161tvu pojedinca u\u010dinila sklonijim da, uslijed ja\u010danja deindividualizacije i svojevrsnog ponovnog \u201curanjanja\u201d u masu, rezonira \u00e0 la \u201cma ne\u0107e ni\u0161ta bit\u2019 ako se ja, jedan od mase ljudi, tu i tamo ne pridr\u017eavam mjera\u201d[5]<\/a>. Realno, pojedinac jest neprimjetan i neznatan u odnosu na gomilu (shva\u0107enu u smislu nacionalnog dru\u0161tva) pa mu se u datom trenutku takvo pona\u0161anje mo\u017ee \u010diniti racionalnim. Na\u017ealost, racionalnost zataji kada u jednad\u017ebu uvrstimo vi\u0161e pojedinaca koji tako razmi\u0161ljaju i tako se pona\u0161aju te se vjerojatnost \u0161irenja zaraze naglo pove\u0107a. Dakle, deindividualizacija uzrokuje privid smanjene individualne odgovornosti karakteristi\u010dne za dosada\u0161nji proces individualizacije, ali individualna odgovornost je definitivno i dalje je prisutna. \u0160tovi\u0161e, ona postaje nagla\u0161enija i va\u017enija, a osobni se rizik izjedna\u010dava s kolektivnim[6]<\/a>. Individualna se odgovornost vi\u0161e ne odnosi samo na osobne uspjehe i neda\u0107e kao \u0161to je bilo prije, ve\u0107 je breme pojedinca sada i direktna odgovornost za o\u010duvanje zdravlja ostalih \u010dlanova lokalne zajednice i \u0161ireg dru\u0161tva kroz pridr\u017eavanje mjera fizi\u010dkog (nipo\u0161to socijalnog) distanciranja i mnogih drugih odredbi. Na tom tragu, u skoroj \u0107e budu\u0107nosti biti vrlo zanimljivo znanstveno istra\u017eivati i analizirati potencijalne promjene prevladavaju\u0107ih vrijednosti na skali individualizma i kolektivizma.<\/p>\n

Slijedi jedan primjer trenutne \u201cme\u0111uigre\u201d individualizacije i deindividualizacije. Individualni i u suvremenim dru\u0161tvima (naj\u010de\u0161\u0107e) sasvim privatni izbor poput zasnivanja bra\u010dne zajednice uz proslavu vjen\u010danja s obitelji i prijateljima sada je podvrgnut ve\u0107em stupnju dru\u0161tvene kontrole, to\u010dnije, kategori\u010dki zabranjen. Igrom slu\u010daja, u poziciji subjekata takve situacije na\u0161li smo se moja zaru\u010dnica i ja. U travnju smo se trebali vjen\u010dati i dogodio nam se donedavno nezamisliv razvoj doga\u0111aja te smo iz prve ruke osjetili kako taj osobni izbor postaje javno pitanje. Po\u010detkom o\u017eujka dono\u0161enje raznih mjera i restrikcija jo\u0161 uvijek je bilo neizvjesno, ali na koncu su, kao \u0161to znamo, na snagu stupile zabrane okupljanja ve\u0107eg broja ljudi u privatnim, javnim (pa i crkvenim) prostorima. Rije\u010d je o deindividualiziraju\u0107im formaliziranim normama (i pripadaju\u0107im sankcijama za njihovo nepo\u0161tivanje) koje se odnose na sve dru\u0161tvene kategorije, dakle, vrijede neovisno o tome tko si, gdje \u017eivi\u0161, koliko to \u017eeli\u0161, \u010dime se bavi\u0161, koliko dobro financijski stoji\u0161 i sli\u010dno. No, \u010dak i tijekom anticipacije restriktivnih mjera bili smo sve svjesniji dru\u0161tvene kontrole kroz poruke medija i okoline te osje\u0107ali sve ve\u0107i pritisak na preuzimanje odgovornosti za solidarno djelovanje. (Da me slu\u010dajno ne biste krivo shvatili, ni pod koju cijenu nikoga ne bismo izlo\u017eili nepotrebnom riziku i nagla\u0161avam da smo uvo\u0111enje restriktivnih mjera opreza u svrhu suzbijanja epidemije smatrali opravdanim i racionalnim.) Kad je postalo izvjesno da sve valja odgoditi, to smo i u\u010dinili, a \u010dekala nas je razmjerno velika socijalna mre\u017ea odnosa temeljenih na srodstvu, prijateljstvima i dogovorima vezanima za organizaciju vjen\u010danja. Sa svima, od restorana, fotografa, benda, slasti\u010dara, smje\u0161taja za putnike do svih ostalih, trebalo je iskomunicirati odgodu termina i poku\u0161ati dogovoriti novi. Sve je bilo pra\u0107eno, ionako zbog op\u0107e krize, odre\u0111enom koli\u010dinom stresa. Izgledalo je otprilike ovako: uz malo sre\u0107e s restoranom uspje\u0161no dogovorimo novi datum koji nam savr\u0161eno odgovara, ali tada je bend zauzet. Zatim jedva prona\u0111emo drugi termin koji je slobodan restoranu i bendu, ali fotograf tada ne mo\u017ee, a on na\u017ealost mo\u017ee samo kada nikome drugome ne odgovara, i tako u krug\u2026 Uslu\u017ene djelatnosti povezane s vjen\u010danjima zasigurno \u0107e pretrpjeti odre\u0111ene gubitke, a mnogi parovi u Hrvatskoj i svijetu koji su se na\u0161li u sli\u010dnoj situaciji morat \u0107e s njima izna\u0107i kompromise koji se ti\u010du izmjena termina, pla\u0107enih pologa i svega ostaloga. Ovaj primjer ilustrira parcijalne u\u010dinke trenutne krize na budu\u0107e mladence koji su organizirali proslave vjen\u010danja s vi\u0161e (od pet) gostiju. Iz makro-perspektive teorijskog okvira procesa individualizacije te u\u010dinke karakterizira strukturna individualizacija, to\u010dnije, detradicionalizacija u obliku smanjene stope sklopljenih brakova, ali i deindividualizacija u vidu nemogu\u0107nosti biranja.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Umjesto kona\u010dnog zaklju\u010dka, na kraju ovog kratkog popularno-stru\u010dnog teksta dodao bih da se doti\u010dne nagle dru\u0161tvene promjene u sociolo\u0161koj teoriji \u010desto povezuju s opasnostima stanja anomije, o kojima je jo\u0161 krajem 19. stolje\u0107a pisao Emile Durkheim[7]<\/a>. Stoga je vrlo va\u017eno da svi budu \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e upoznati s aktualnim doga\u0111anjima i uputama, ali i znanstveno utemeljenim predvi\u0111anjima mogu\u0107ih scenarija. To zahtijeva beskompromisno transparentno postupanje onih koji obna\u0161aju vlast, \u0161to je uz upravljanje i postupanje prema uvidima objektivne znanosti, njihova dosada\u0161nja, sada\u0161nja i najve\u0107a odgovornost.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"Juraj Jurlina<\/p>\n

Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta J. J. Strossmayera u Osijeku, Katedra za sociologiju
\n11. 5. 2020.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Zahvaljujem se Branku An\u010di\u0107u, Simoni Kuti, Krunoslavu Nikodemu i Jaki Primorac na \u010ditanju i komentiranju ranije ina\u010dice teksta.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> Mills, C., W. (1964). Sociolo\u0161ka imaginacija. Beograd. Savremena \u0161kola.\r\n\r\n[2]<\/a> Beck, U. i Beck-Gernsheim, E. (2002). Individualization; Institutionalized Individualism and its Social and Political Consequences. London: Sage.\r\n\r\n[3]<\/a> Giddens, A. (1991). Modernity and Self-Identity; Self and Society in the Late Modern Age. Cambridge: Polity Press.\r\n\r\n[4]<\/a> Beck, U. i Beck-Gernsheim, E. (2002). Individualization; Institutionalized Individualism and its Social and Political Consequences. London: Sage.\r\n\r\n[5]<\/a> vidi: Le Bon, G (2009). The Crowd: A Study of the Popular Mind. The Floating Press.\r\n\r\n[6]<\/a> usp.: Beck, U. (2011). Svetsko rizi\u010dno dru\u0161tvo. Novi Sad. Akademska knjiga Novi Sad.\r\n\r\n[7]<\/a> Durkheim, E. (1972). O podeli dru\u0161tvenog rada. Beograd. Prosveta. (De la division du travail social. Prvo izdanje iz 1893.); Durkheim, E. (1997). Samoubistvo. Beograd. Beogradski izdava\u010dko-grafi\u010dki zavod. (Le Suicide: \u00c9tude de sociologie. Prvo izdanje iz 1897.)<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201c(…) u dobru i zlu, zdravlju i bolesti\u2026 Nagodinu.\u201d Do sada je ve\u0107 potpuno jasno da globalna pandemija koronavirusa predstavlja zdravstveni, sigurnosni, ekonomski, psiholo\u0161ki, ali nepobitno i vrlo slo\u017een sociolo\u0161ki fenomen. Zbivaju se dru\u0161tveno-politi\u010dki presedani poput progla\u0161avanja izvanrednih stanja od strane vlada diljem svijeta, centralizacije mo\u0107i u izvr\u0161noj grani vlasti dr\u017eave i njen \u201ccomeback\u201d u … Nastavi \u010ditati Deindividualizacija u doba koronavirusa<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":862,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-2240","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2240","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/users\/862"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2240"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2240\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2248,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2240\/revisions\/2248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2240"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2240"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2240"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}