![\"\"](\"http:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-content\/uploads\/sites\/598\/2020\/04\/72556026-4bde-4cd3-8591-32234e3cf2ce.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
U svjetlu aktualnog trenutka, od mene vjerojatno o\u010dekujete osvrt na temu stanovanja ili financijalizacije. Me\u0111utim, ne\u0107u ovom prilikom o tome.[1]<\/a> Iako se radi o va\u017enim pitanjima, ona mi se u ovom trenutku \u010dine parcijalnima, a slobodna forma ovoga serijala dozvoljava mi da napravim iskorak iz okvira o\u010dekivanog. Koliko stignem u pauzama izme\u0111u gotovo cjelodnevne posve\u0107enosti raznolikim zadacima organiziranja svakodnevnog \u017eivota u novonastalim okolnostima, a koji uklju\u010duju ku\u0107anske poslove, pomaganje susjedima, tehnolo\u0161ki posredovano odr\u017eavanje odnosa s obitelji i prijateljima, \u00a0drugim rije\u010dima, reproduktivnog rada[2]<\/a>, nastojim pratiti rasprave i reakcije na krizu. Ono \u0161to zamje\u0107ujem jest rastu\u0107a diskrepancija izme\u0111u, s jedne strane, razmjera dru\u0161tvenih posljedica ove krize i, s druge strane, plahog dometa ideja koje cirkuliraju u elektroni\u010dkom javnom prostoru. Mi\u0161ljenja sam da ova kriza, koja nas je natjerala da u kratkom roku u\u010dinimo do nekidan nezamislive promjene u pona\u0161anju, zahtijeva da barem poku\u0161amo u\u010diniti neke nezamislive zaokrete u podru\u010dju ideja. Posebno od sociologa, ova situacija zahtijeva malo vi\u0161e sociolo\u0161ke imaginacije.[3]<\/a><\/p>\n Ako kriza ovakvih razmjera ostane tek povodom debata o interventnim mjerama koje smjeraju minimaliziranju \u0161teta (i pritom bi se trebalo zapitati \u2013 minimaliziranju \u0161teta za koga?), onda doista nema mnogo nade za kapacitet no\u0161enja s opse\u017enijom i dugoro\u010dnijom dru\u0161tveno-politi\u010dkom krizom, ponajprije onom ekolo\u0161kom. \u010cini se kao da je krajnji doseg reakcija na krizu zahtjev za obranom ve\u0107 ste\u010denih prava i sloboda, koje sada percipiramo ugro\u017eenima. (U to uklju\u010dujem i progresivne borbe za obranu dostojanstva rada, prava na dom itd., pa i vlastiti ve\u0107 spomenuti osvrt na mjere vezane uz stambene kredite). Bez sumnje, zadnjih dana mnogo je va\u017enih i dobrih inicijativa no sve to ne\u0107e biti dovoljno. Kako se broj tematskih Facebook<\/em> grupa i peticija pove\u0107ava, sve vi\u0161e se vrtimo u postmodernisti\u010dkom kaleidoskopu koji samo prevr\u0107e partikularne fragmente u jasno ome\u0111enom vidnom polju. \u0160anse za artikulacijom ikakve sna\u017enije i univerzalnije vizije, izgleda, iz dana u dan sve su slabije. Inspirirana tekstovima Paula Stubbsa<\/a> u ovom serijalu i B. Postnikova u Novostima<\/a>, odlu\u010dila sam za svoj prilog Sociologiji iz izolacije<\/em> u\u010diniti back-to-the-roots<\/em> gestu i vratiti se pitanju utopije s kojom sam se rastala u svojem diplomskom radu (naslova \u201eIdeja utopije u 20. stolje\u0107u\u201c).<\/p>\n Za razliku od distopija, koje u smislu dru\u0161tvene analize vr\u0161e funkciju svojevrsnog literarnog ogledala postoje\u0107eg, interpoliraju\u0107i negativne tendencije u zami\u0161ljene jo\u0161 mra\u010dnije univerzume, utopije su forma koja dozvoljava neograni\u010denu razigranost sociolo\u0161ke imaginacije u osmi\u0161ljanju putokaza za bolju budu\u0107nost. Smatram, stoga, da je trenutak za reafirmiranje utopije, koju smo sveli na po\u0161tapalicu za delegitimiranje protivnika u debati kada dr\u017eimo da su njegove\/njezine ideje nerealisti\u010dne. U bilje\u0161kama na temu utopije starim dvadeset godina, na\u0161la sam citat iz Habermasovog teksta objavljenog 1985. godine u Politi\u010dkoj misli<\/em>, naslovljenog \u201eKriza dr\u017eave blagostanja i iscrpljenost utopijskih energija\u201c.[4]<\/a> Habermas tamo ka\u017ee: \u201e[u] na\u0161em su stolje\u0107u tek Ernst Bloch i Karl Mannheim o\u010distili izraz \u201eutopija\u201c od primisli utopizma i rehabilitirali kao nesumnjiv medij za planiranje alternativnih mogu\u0107nosti \u017eivota koje treba da su zasa\u0111ene u samome povijesnom procesu\u201c (str. 86). Usudit \u0107u se ovaj citat, zbog toga \u0161to mislim da je va\u017ean, prevesti na jo\u0161 jedan jezik, onaj \u201eadministrativno-upravlja\u010dki\u201c, koji je nekima mo\u017eda bli\u017ei. Utopija nam treba, jer nam treba misija i vizija od koje bismo krenuli u izradu strate\u0161kog, a potom i operativnog plana djelovanja. Naravno, uvijek treba po\u010deti od analize postoje\u0107eg stanja, no kriti\u010dkih analiza sada\u0161njeg stanja ne nedostaje. Moglo bi se, reda radi, kritici postoje\u0107eg dodati i to da su reakcije pojedinih dr\u017eava na virus do kraja ogolile ideologi\u010dnost obe\u0107anja da samoreguliraju\u0107i tr\u017ei\u0161ni principi mogu biti oslonac pri suo\u010davanju s ozbiljnim dru\u0161tvenim izazovima. Ukoliko se poslu\u017eimo Mannheimovom distinkcijom ideologije i utopije[5]<\/a> prema kojoj je ideolo\u0161ka misao ona koja se ravna prema zastarjelim kategorijama, a utopijska ona koja misli u jo\u0161 neostvarenim kategorijama (za koje nije ni nu\u017eno da se sve ostvare), mo\u017eemo zaklju\u010diti kako ideologije imamo napretek, no nedostaje svje\u017ee promi\u0161ljenih utopija.<\/p>\n Primjerice, promatraju\u0107i aktualnu raspravu o razlikama \u201elijeve\u201c i \u201edesne\u201c verzije ideje univerzalnog temeljnog dohotka (UTD), zami\u0161ljam kako su vjerojatno neki dobronamjerni progresivni glasovi krajem 19. stolje\u0107a upozoravali na opasnosti uvo\u0111enja osmosatnog radnog vremena s argumentom da se sa samo osam sati tako niske satnice svakako ne mo\u017ee pre\u017eivjeti. (Je li ovo samo plod moje imaginacije, znat \u0107e bolje oni koji se bave historijom radni\u010dkog pokreta.) Ono \u0161to \u017eelim ovom metonimijom re\u0107i jest da progresivna misao koja odbacuje smjelije misaone eksperimente u strahu da bude ismijana kao potpuno irelevantna takvom i postaje. Ostaje na promi\u0161ljanju u okvirima zastarjelih kategorija te u Mannheimovoj distinkciji mo\u017ee biti ozna\u010dena prije kao ideolo\u0161ka, nego utopijska. Ukoliko ideju UTD-a promatramo dekontekstualizirano od zami\u0161ljene transformacije ukupnih dru\u0161tvenih odnosa mo\u0107i, ona postaje ne samo nedovoljno utopijska, ve\u0107 i reakcionarna. Logi\u010dno je, stoga, da u takvim okvirima lijeva kritika UTD-a brine o potencijalnim negativnim redistribucijskim efektima i strahuje od sni\u017eavanja cijene rada.[6]<\/a> To \u0161to se ideji UTD-a pripisuju dijametralno suprotni strahovi i nade, rekla bih, posljedica je \u010dinjenice da se ona pojavljuje tak kao zapo\u010deta skica koju je potrebno smjestiti u obuhvatniju utopijsku viziju. Mogli bismo se, primjerice, pozabaviti op\u0107enitijim pitanjem implikacija uvo\u0111enja UTD-a na odnose izme\u0111u produktivnog, neproduktivnog i reproduktivnog rada.[7]<\/a> Ako je kriza i\u0161ta izbacila na vidjelo, to je va\u017enost nepla\u0107enog rada, solidarnosti i skrbi, neodr\u017eivost podjele javne i privatne sfere u momentu kada velika ve\u0107ina radi od ku\u0107e.<\/p>\n Za kraj \u0107u zapo\u010deti brainstorming<\/em> na temu elemenata koje, pored UTD-a smatram bitnim za izgradnju takve utopijske vizije: ekolo\u0161ki prihvatljiva i tehnolo\u0161ki napredna djelomi\u010dna reindustrijalizacija[8]<\/a>, smanjenje potro\u0161nje, recikliranje, odrast (degrowth<\/em>), tehnolo\u0161ki napredna, raznolika i odr\u017eiva poljoprivreda, ekolo\u0161ki prihvatljivi i fleksibilni lanci distribucije, obnovljivi izvori energije, smanjenje administracije, suradnja STEM-a, dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti, raskid s isklju\u010divo projektnim financiranjem znanosti i kulture, progresivno oporezivanje dohotka i \u0161tednje, oporezivanje imovine, univerzalno rje\u0161avanje stambenog pitanja, neka varijanta monetarnog suverenizma (mogu\u0107e i u internacionalnom formatu), uklju\u010divanje reproduktivnog rada u metodologiju izra\u010duna BDP-a[9]<\/a>\u2026 Slobodno nastavite niz, a kontradikcije \u0107emo rje\u0161avati kasnije \ud83d\ude42<\/p>\n