Kaducej
Siječanj 2015
Broj 7

Neki dan uzeh knjigu Osnove joge od Šri Aurobinda i otvorih je nasumice na jednoj stranici. Tekst je bio tako dobar da sam ga odlučio podijeliti sa vama. Ja ne pripremam duge tekstove za Kaducej. Držim se one izreke: “Malo, ali dobro.” Što vrijedi trpati previše u sebe ako to ne stignemo provariti.

Sri Aurobindo, (15. kolovoza 1872. – 5. prosinca 1950.), rođen kao Aurobindo Ghose, bio je Indijski nacionalist, filozof, jogi, guru i pjesnik. O njemu kruže razne neobične priče.

SRI AUROBINDO

Sri Aurobindo rođen je u Kalkuti 15. kolovoza 1872. U dobi od sedam godina odveden je u Englesku na obrazovanje. Tamo je studirao u školi Sv. Pavla, u Londonu, te na kraljevskom koledžu u Kembriđu. Po povratku u Indiju 1893. godine, u idućih trinaest godina radio je u kneževskoj državi Baroda u službi Maharađe i kao profesor u Baroda koleđu. Tijekom ovog razdoblja također se pridružio revolucionarnoj stranci i uzeo vodeću ulogu u tajnim pripremama za ustanak protiv britanske vlade u Indiji.

Godine 1906., ubrzo nakon podjele Bengala, Sri Aurobindo napustio je svoje mjesto u Barodi i otišao u Kalkutu, gdje je ubrzo postao jedan od vođa nacionalističkog pokreta. On je bio prvi politički lider u Indiji koji je javno iznio, u svojim novinama Bande Mataram, ideju o potpunoj neovisnosti zemlje. Dva puta je procesuiran za pobune i jednom za urotu, te je svaki put pušten zbog nedostatka dokaza.

Sri Aurobindo je započeo praksu joge 1905. u Barodi. Godine 1908. imao je prvu od nekoliko temeljnih duhovnih spoznaja. Godine 1910. povukao se iz politike i otišao u Pondićeri, kako bi se u potpunosti posvetio svom unutarnjem spiritualnom životu i radu. Tijekom četrdeset godina u Pondićeriju razvio je novu metodu duhovne prakse, koju je nazvao Integralna Joga. Njezin je cilj duhovna spoznaja koja ne samo da oslobađa čovjekovu svijest, već također i pretvara njegovu prirodu. Godine 1926., uz pomoć svoje duhovne suradnice, Majke, osnovao je Šri Aurobindov Ašram. Među njegovim brojnim djelima su Božanski život, Sinteza joge i Savitri. Sri Aurobindo napustio je svoje tijelo 5. prosinca 1950.

Više o Aurobindovom životu i djelovanju možete pročitati na:
http://www.sriaurobindoashram.org/ashram/sriauro/index.php

Sigmund Freud (Příbor (tada Freiberg), Češka, 6. svibnja 1856. – London, 23. rujna 1939.), austrijski neurolog židovskog podrijetla i utemeljitelj psihoanalize.

Treba imati na umu vrijeme kada je Šri Aurobindo živio i pisao ovu knjigu. Psihologija kao znanost se od onda zasigurno razvila, pa ipak ljudska podsvijest je jedna velika nepoznanica i u ovom kratkom eseju Šri Aurobindo dotiče njene slabo osvijetljene dijelove.

Vital je vjerojatno astral. Prema zapadnoj okultnoj terminologiji astralno tijelo je isto što i osjećajno tijelo. Astral obuhvaća naše osjećaje, nagone, navike i sjećanja.

Anubhava = iskustvo

—————————————————————————————————————————-

Izvadak iz knjige: Osnove joge od Šri Aurobinda

Neke stvari su protjerane iz budne svijesti i sada su našle utočište u Panovoj pećini. Pošto im više nije dopušteno da se slobodno javljaju u budnom stanju, one se javljaju tijekom spavanja kao snovi.

***

Ako se spustite u vaše niže dijelove ili razine bića, morate uvijek pažljivo održavati budnu vezu sa višim, već stvorenim razinama svijesti i spustiti kroz njih Svjetlost i Čistoću u ta donja, još nepročišćena područja. Ako nema te opreznosti, bit ćete uvučeni u nečista kretanja nižih razina i tu je zatamnjenje i nevolja.

Najsigurniji put je ostati u višem dijelu svijesti i odatle vršiti pritisak na niže dijelove da se promijene. To se može tako uraditi, samo morate izgraditi naviku. Ako skupite snagu da to učinite, tada ćete mnogo lakše napredovati, mirnije i manje bolno.

***

Vaše korištenje psihoanalize bila je greška. Ona je, bar za izvjesno vrijeme, učinila rad na pročišćavanju kompliciranijim, a ne jednostavnijim. Frojdova psihoanaliza je posljednja stvar koju treba povezati sa Jogom. Ona pobuđuje jedan određen dio, najtamniji i najopasniji i najnezdraviji dio naše prirode, razinu podsvijesti nižeg vitala, izdvaja neke od njegovih najmorbidnijih fenomena i pripisuje im određene učinke iznad svih razmjera koje oni stvarno imaju u biću. Moderna psihologija je mlada znanost, istovremeno nagla, nespretna i nezrela. Kao i kod svih mladih znanosti, istovremeno nagla, uobičajena opća navika ljudskog uma – da uzima djelomične i male istine i nepravilno ih poopći pokušavajući objasniti cijelo polje Prirode svojim uskim terminima – ovdje je uzela maha. Štoviše, pretjerivanju u davanju značaja potisnutim seksualnim kompleksima je opasna neistina i može imati ružan utjecaj i tendenciju da um i vital u osnovi učini još više, a ne manje nečistim, nečistijim nego što je prije bio.

Istina je da je podsvjesno u čovjeku najveći dio njegove prirode i da u sebi ima tajnu neviđenog dinamizma koji objašnjava njegove površinske aktivnosti. Ali podsvijest nižeg vitala koja je sve što ta Frojdova psihoanaliza izgleda poznaje – a čak i o njoj zna samo male, slabo osvijetljene dijelove – nije ništa drugo do ograničen i vrlo inferioran dio cjeline podsvjesnog. Podsvjesno biće stoji u pozadini i podržava čitavog vanjskog čovjeka; ono u sebi ima širi i sposobniji um iza vanjskog uma, širi i moćniji vital iza površinskog vitala, suptilniju i slobodniju fizičku svjesnost iza površinskog tjelesnog postojanja. I iznad njih, ono se otvara višoj nadsvijesti isto kao i nižim podsvjesnim razinama ispod njih. Ako netko želi pročistiti i preobraziti svoju prirodu, mora se otvoriti snazi tih viših planova i podići do njih i pomoću njih izmijeniti i podsvjesno i površinsko biće. Čak i ovo treba učiniti pažljivo, ne prerano ni prenagljeno, već prateći više vodstvo i održavajući uvijek pravilan stav; inače sila koja je dolje privučena može biti prejaka za mutnu i slabu strukturu bića. Ali početi sa otvaranjem niže podsvijesti, riskirate probuditi sve što je u njoj nečisto i mutno, znači tražiti nevolju. Prvo, čovjek mora ojačati viši um i vital, učiniti ga čvrstim i punim svjetlosti i mira odozgor; poslije toga može otvoriti i čak utonuti u podsvijest sa više sigurnosti i sa šansom da se brzo i uspješno promijeni.

Način oslobađanja putem anubhave može također biti opasan jer tako čovjek može lako postati još zapleteniji umjesto da dospije do slobode. …

Drugi motiv za anubhavu je mnogo šire primjenjiv; jer da bi čovjek nešto odbacio iz bića prvo mora postati toga svjestan, imati jasno unutarnje iskustvo o djelovanju toga i otkriti njegovo mjesto u djelovanju prirode. Onda čovjek može raditi na tome da ga eliminira, ako je to potpuno pogrešna aktivnost, ili da ga transformira, ako je to samo degradacija višeg i istinskijeg djelovanja. To je ono, ili nešto poput toga, što se pokušava učiniti grubo i neprikladno, sa nepotpunim i nedovoljnim znanjem, u sustavu psihoanalize. Proces podizanja nižih aktivnosti u punu svjetlost svijesti da bi se ona upoznala i savladala neizbježan je, jer inače ne može doći do potpune promjene. Ali u tome se može stvarno uspjeti samo kada viša svjetlost i snaga dovoljno djeluju da mogu nadići, prije ili kasnije, snagu navika koje ne dopuštaju promjenu. Mnogi pod izgovorom anubhave ne samo da probude suprotna djelovanja već ih podržavaju svojim pristankom, umjesto da ih odbace, pronađu opravdanje za njihovo nastavljanje ili ponavljanje i tako se nastave s time igrati, prepuštajući se njihovom vraćanju, produžavajući ga u nedogled; kasnije, kada ga se požele osloboditi, ono je steklo takvo uporište da otkrivaju kako su bespomoćni u njegovim kandžama i samo ih užasna borba ili intervencija božanske milosti može osloboditi. Neki to rade iz vitalnih čudi i perverzija, drugi iz čistog neznanja; ali u Jogi kao i u životu, Priroda ne prihvaća neznanje kao opravdanje. Ova opasnost postoji u svim neprikladnim postupcima sa nesvjesnim dijelovima bića, ali ništa nije nesvjesnije, opasnije, nerazumnije i samovoljnije pri ponovnom vraćanju od podsvijesti nižeg vitala i njegovih aktivnosti. Probuditi je prerano ili neadekvatno zbog anubhave znači riskirati da se svjesni dijelovi također prožmu tamom i prljavštinom i da se tako otruje čitavo vitalno i čak i mentalno biće. Zato uvijek treba početi sa pozitivnim, a ne negativnim iskustvom, spuštajući nešto od božanske prirode, smirenost, svjetlost, staloženost, čistoću, božansku snagu, u dijelove svjesnog bića koje treba izmijeniti; samo kada je to u dovoljnoj mjeri postignuto i kada postoji čvrsta pozitivna osnova, sigurno je podizati skrivene podsvjesne protivne elemente kako bi ih uništili i otklonili snagom božanskog mira, svjetlosti, snage i znanja. Čak i tada biće dovoljno niže energije koja se sama budi da bi vam dala toliko anubhave koliko vam je potrebno za oslobađanje od prepreka; ali tada ćete sa njima moći postupati uz mnogo manje opasnosti i pod višim unutrašnjim vodstvom.

Auroville

Auroville (Grad Zore) predstavlja eksperimentalno planetarno selo New agea u Pondicherry (Južna Indija) koje se nadahnjuje na viziji gurua Sri Aurobinda, rođenog kao Aravinda Ghose (1872.-1950.), indijskog filozofa i mistika, učitelja joge i borca za neovisnost Indije, koji je od svojih sljedbenika smatran avatarom (utjelovljenjem Apsolutnoga). Selo je dobilo ime po Sri Aurobindu, a osnovala ga je Mira Alfassa (Blanche Rachel Mirra Alfassa), pravim imenom Mira Richard, učenica Sri Aurobinda, poznatija kao „Mère“ (Majka, ili „Slatka Majka“). Mira Alfassa (1878.-1973.) rođena je u Francuskoj, i od djetinjstva bila fascinirana Indijom. Ona je 1914. godine u Indiji susrela Sri Aurobinda i doživotno mu ostala najvjernijom i najgorljivijom suradnicom. Na francuskom jeziku pokrenula je časopis „Arya“, koji je počeo izlaziti od 1910. godine, kada se preselila u Pondicherry i tamo utemeljila Aurobindo ašram za njegove učenike. Grad je idejno osmislio arhitekt Roger Agner. Autoville je zamišljen da bude kao neki univerzalni grad, u kojemu će muškarci i žene sviju nacija, sviju vjera, i svih političkih usmjerenja, živjeti u miru i slozi. Svrha je Aurovilla ostvariti jedinstvo čovječanstva na razini, kako to New age voli reći, „planetarne“ ili „božanske svijesti“ . Simbol grada je Matrimandir (Duša grada), ogromna kugla, koja predstavlja simbol zajedničke težnje njegovih stanovnika za božanskim, smještena na otvorenoj prostranoj površini prozvanoj „Mir“. Spiralno od središta nalaze se četiri područja, po jedno za stanovanje, rad, odgoj, te kulturne i društvene odnose (međunarodno područje). Grad je izgrađen za 50.000 stanovnika i okružen zelenom površinom, poljoprivrednim zemljištem i šumom. Nakon smrti Mire Richard (Mère) zajednica Auroville pretrpjela je brojne nutarnje probleme i previranja.
http://www.auroville.org/

(Op. iako opis Aurovilla nije u nekoj povezanosti sa danim člankom, priložio sam ga kao informaciju za one koji nisu upoznati sa životom i djelovanjem Šri Aurobinda. Zanimljivo je primijetiti da je simbol grada ogromna kugla. Mi u Zagrebu imamo dvije kugle, jedna zlatna u Bogovićevoj ulici, rad akademskog kipara akademika Ivana Kožarića “Prizemljeno Sunce”, a druga narančasta ispred Muzičke akademije u Savskoj ulici. Kugla ima svoju duboku simboliku i simbol je novog doba čije svitanje je već počelo. Čovječanstvo se trenutno nalazi u jednom teškom razdoblju kada tama i prljavština izbijaju na površinu, ali mi se nadamo da će se svjetlost i mir sa viših razina spustiti i uvesti nas u novo doba koje će se zvati Integralno doba. Ukratko rečeno, ono će biti spoj znanosti i metafizike.)

Pripremio,
Nenad Žimjanski